Dva dana nakon burne sjednice Glavnog odbora SDP-a na kojoj je tankom većinom glasova (50:47) potvrđena odluka Predsjedništva i šefa stranke Zorana Milanovića o izbacivanju Slavka Linića iz stranke razgovarali smo s mladim šefom crikveničkog SDP-a Dinom Manestrom kojeg neki riječki SDP-ovci prozivaju da ih je prilikom tajnog glasovanja “izdao” i stao na stranu Zorana Milanovića.
Je li točno da su čelnici riječke i primorsko-goranske organizacije SDP-a za svoj poraz na sjednici Glavnog odbora “krivce” pronašli u vama i Saši Đujiću – vi ste iz Crikvenice, a on iz Novog Vinodolskog – s obzirom na to da su računali na vaše glasove, a vi ste navodno podržali Linićevu smjenu? S vaša dva glasa, naime, rezultat bi bio 49:48 za Linića, a protiv Zorana Milanovića. Tko točno na vas vrši pritisak?
– Meni je kao čovjeku iskreno žao što Slavko Linić više nije član SDP-a, međutim ja ga smatram prijateljem bez obzira na to ima li ili nema stranačku iskaznicu. Do mene su došle informacije da pojedinci smatraju da smo kolega Đujić i ja krivi za nešto, ali ne vjerujem da je riječ o čelnicima jer bi to od njih bilo prilično neozbiljno. Glasanje je tajno, prema tome samo ja znam kako sam glasao, pojedinci mogu to saznati samo ako imaju kristalnu kuglu. Ja ne znam kako je glasao bilo tko drugi iz bilo koje županije, pa niti Đujić, a to me niti ne zanima jer prebrojavanje dovodi samo do još većih podjela. Ovih nekoliko dana iza mene bilo je jako mučno, prvenstveno s ljudske strane. I nije mi problem reći da se kolega Đujić i ja ne slažemo uvijek, a jesmo li se sada složili ili nismo, ostavljam “brojačima“ da zaključe. A što se tiče pritiska, na mene pritisak djeluje suprotno od onog što bi željeli “brojači“, a oni to svi znaju pa niti ne pokušavaju.
U raspravi na GO-u rekli ste, među ostalim, da je Linić prekršio Statut SDP-a, da Milanović mora nastaviti voditi Vladu, ali da vi na taj način nećete birati. Kako nije bilo suzdržanih, jasno je da ste na koncu glasali. Što se u međuvremenu dogodilo i kako ste se izjasnili?
– Mislite li da je jednostavno stati pred Zorana Milanovića i Slavka Linića i reći: “Neću napraviti to što tražite od mene?" Ja sam poslao jasnu poruku: o odnosima mene i Slavka Linića nemojte pitati ni Milanovića ni Komadinu, nego Linića. Što on kaže – ja potpisujem. U raspravi sam rekao da nikada nisam bio suzdržan i da na ovaj način neću glasati. A koji je način? Način da se od mene zahtijevalo da u sebi tražim razliku između čovjeka i SDP-ovca. Potrudio sam se, ali tu razliku nisam pronašao, a vjerujem niti druge kolegice i kolege. Stoga sam uputio jasnu poruku, neki su shvatili, neki očito nisu. Oni koji su shvatili su nešto poduzeli, oni koji nisu i dalje prebrojavaju. Kako sam se izjasnio znam samo ja, glasajući po savjesti, ne možete pogriješiti.
Rekli ste da Zoran Milanović nema alternativu. Kako u tom kontekstu komentirate napore kolega iz Rijeke Vojka Obersnela i Zlatka Komadine za smjenom Zorana Milanovića s mjesta šefa stranke?
– Ako sam ja dobro shvatio kolegu Zlatka Komadinu, on se kandidira za predsjednika nakon što Zoran Milanović završi svoj mandat i ne zanimaju ga izvršne funkcije. Iz toga proizlazi da oni ne traže smjenu predsjednika SDP-a, već smatraju, prvenstveno kolega Zlatko, da bi stranku vodili bolje od kolege Zorana, što je legitimno pravo svakoga. Na kraju odlučuju članovi.
Što mislite, kakve će konzekvencije imati odluka GO-a kojom je vrlo tankom većinom (50:47 glasova) iz SDP-a izbačen Slavko Linić? Hoće li “pobunjenici” svim sredstvima nastaviti rušenje stranačkog šefa? S druge strane, hoće li Milanović ići u raspuštanje riječke ili možda čak i zagrebačke organizacije?
– SDP je stranka odgovornih ljudi i sumnjam da će se dogoditi bilo kakvo rušenje ili pokušaju rušenja, a isto tako vjerujem da će se Milanović izdignuti iz besmislenih sukoba i okupiti glave na kup. Jer situacija u zemlji je preozbiljna i teška. I zato bih poručio svim članovima SDP-a da preispitaju sami sebe i na koncu priznaju najprije sebi jesu li sposobni i kompetentni obnašati pojedine funkcije. To ja smatram poštenim, odgovornim i društveno svjesnim SDP-ovcem. I na kraju naš Staut svakom članu dopušta, da zajedno sa drugim članovima, organizira političko-programsku struju. Ali za to treba imati program i jasnu politiku. Očito to nedostaje, već se sukobi potenciraju na osnovi teritorijalne pripadnosti, što je potpuno besmisleno.
Treba li premijer Zoran Milanović rekonstruirati Vladu? Koje ministre treba zamijeniti novim ljudima, bi li novi ministri morali biti stranački ljudi ili biste voljeli vidjeti i nestranačke ministre u Vladi?
– Zoran Milanović nije postao premijer zato što je tu funkciju dobio na nagradnoj igri. Njega su birali građani jer smatraju da je dovoljno sposoban i odgovoran voditi Vladu i ja s građanima dijelim to mišljenje. On najbolje zna kako koje ministarstvo funkcionira i u kojoj mjeri ministri upravljaju sustavima koje vode. Ako me pitate bih li ja, da sam na mjestu premijera išao u rekonstrukciju, odgovor je da. I, vjerujte, ne bih se libio uvesti još stručnjaka na izvršne i rukovodeće pozicije. Budimo pošteni i realni, nema te stranke u ovoj zemlji koja može kvalitetno popuniti mjesta kako bi kvalitetno, odgovorno i razvojno upravljala sustavom.
Vi ste i predsjednik crikveničkog SDP-a ali i čelnik najveće lokalne hotelijerske tvrtke koja je nedavno izašla iz stečaja. Rekli ste da vam je u stečaju jako puno pomogao ministar financija Slavko Linić. Kako točno?
– Ja nisam rođen kao predsjednik Uprave Jadrana, niti sam imenovan na tu funkciju bez borbe. Prije dvije i pol godine, kada sam došao u Jadran, on je bio firma u stečaju, na snazi su bile odluke bivše Vlade o podjeli Jadrana na tri dijela, potpisan sporazum o izdvajanju najvrednijih komada zemljišta iz Jadrana. Blokada računa od 1997. godine, preneseni gubici os više od 700 milijuna kuna, više od 800 vjerovnika… Dakle, tvrtka je bila sustavno uništavana, a Slavko Linić je to jako dobro znao i znao je da sam dijete realnog sektora. Uz njegovu pomoć, stečajna upraviteljica i ja koji sam joj bio savjetnik, ali i cijeli tim ljudi, probijali smo birokratske barijere, pomagali kod odluka Vlade, pisali sporazume, rješavali imovinsko-pravne odnose. Uložena je velika energija i trud, a Linić je bio osoba za koju smo znali da, kada se blokira, može natjerati činovnike da rade svoj posao. Nažalost, to je postalo pravilo u ovoj zemlji i s tim se ova Vlada bori, a to znaju svi poduzetnici koji neminovno dolaze u doticaj s birokracijom. Javna uprava Republike Hrvatske građena je od 1990. na krivim temeljima i mi trpimo posljedice takvog selektiranja kadrova. S druge strane, ljudi iz sustava koji dobro rade svoj posao ostaju u sjeni, nemotivirani, isfrustrirani....Međutim, da ne ostane nedorečeno, bilo je tu još ljudi iz Vlade koji su nam pomagali da spasimo egzistenciju za 140 crikveničkih obitelji i na tome sam im zahvalan, ali ipak najviše Slavku Liniću.
Da sam ja Z.M. ne bih išao na rekonstrukciju vlade nego bih se javno ispričao i podnio ostavku.