– Ma, znate kaj? Da si nisam prije utrke spil dvije pive i da se nisam kroz Radoboj preforsiral, jer sam se htel malo pokazati, bil bi ziher prvi, sto posto! Kad sam došel na cilj i videl da sam 13., bacil sam kapu na tlo od bijesa. Ja sam bil uvjeren da bum prvi – riječi su Stjepana Severa, 38-godišnjaka iz Radoboja, koji je slučajno zalutao u ovu priču i zaprepastio sve – od organizatora i trkača do gledatelja.
U Radoboju je, naime, u nedjelju održan treći maraton, zahtjevna utrka u dužini od 15.200 metara, a trči se po asfaltu, šljunčanom putu, šumskim stazama te po zahtjevnim uzbrdicama i nizbrdicama. Stjepan je slučajno prolazeći pokraj trkača upitao o čemu je riječ, a kada su mu rekli, upitao je može li se i on okušati.
Njegov teren
– Malo su me čudno gledali, ali kaj mene briga. To je moj teren i mislil sam si, zakaj ne? – prepričava Stjepan, koji nije imao nikakve sportske opreme. Trčao je u košulji, običnim pamučnim hlačama i cipelama, a na glavi je imao šiltericu. Na startu su ga svi sudionici gledali s podsmijehom, pogotovo kad je odmah krenuo u sprint. Svi su mislili da će Stjepan izdržati kilometar, dva pa odustati.
Međutim, prevarili su se.
Stjepan je u konkurenciji od 50-ak trkača, od kojih se mnogi trčanjem bave poluprofesionalno i dulje od 20 godina, a trčala je i državna prvakinja Marija Vrajić, stigao 13.
I to na stazi koju su sami trkači proglasili jednom od tri najteže u Hrvatskoj.
– Prijavil sam se iz fore. Ja inače puno hodam, prijeđem na dan 40-50 kilometri jer tražim po šumi vrganje, ali trčal ovak utrku nisam nikad. Vidite, ne treba vam ni puno iskustva ni skupa oprema, važna je kondicija, jer meni ovo uopće nije bilo teško. Istina, ono forsiranje na početku mi nije trebalo, ali htel sam sve malo zabaviti – priznao je Stjepan.
– Ja sam bio uvjeren da je zafrkant, ali trčao je za pet. Divim mu se, on je fenomen, jer utrka stvarno nije nimalo laka. Ja treniram gotovo svaki dan već godinama, ali ovo kako trči Štef nevjerojatno je.
Nizbrdo išao kao strijela
Istina, mučio se malo uzbrdo, ali nizbrdo je išao kao strijela. Ako dođe i sljedeće godine, ja ću mu osobno donijeti tenisice i dres jer ih je zaslužio – obećao je veteran iz Zagreba, 59-godišnji Željko Paver, koji je većinu utrke trčao uz Stjepana. Inače, ovogodišnja staza je za razliku od lanjske četiri kilometra kraća, ali unatoč tome, jedna je od najtežih u Hrvatskoj.
– Na prošlogodišnjoj rang-listi Radobojski maraton bio je treći po težini u zemlji, što je nevjerojatna promocija za malo mjesto u Zagorju. Ispred nas bili su samo Zagrebački i Plitvički maraton. A posebna mi je čast i zadovoljstvo što je organizacija i ove godine uspjela te što smo i ove godine imali najveći broj sudionika, čak pedesetak. Naravno, bez sluha i pomoći Općine ne bismo u tome uspjeli – rekao je u ime organizatora Gordan Poslončec, profesor tjelesne kulture u radobojskoj školi.
Priznanja najboljima na Radobojskom maratonu dijelila su se u šest kategorija. U kategoriji žena najbolja je bila Marija Vrajić, inače i državna prvakinja. Drugo mjesto osvojila je Višnja Škevin, a treće Gordana Blagus.
U kategoriji muškaraca od 24 do 44 godine najbolji su bili Siniša Kovač, Pero Bertović i Zdravko Holjevac, a u kategoriji od 45 do 55 godina Nedjeljko Ravić, Josip Lacković i Željko Lukina.
U kategoriji od 56 do 66 godina prva tri mjesta osvojili su Željko Paver, Josip Bek i Dragutin Jagetić, dok je u kategoriji iznad 67 godina najbolji bio legendarni Stjepan Puh.
U najmlađoj kategoriji, do 23 godine, prvo mjesto osvojio je Luka Špehar, drugi je bio Viktorio Pozaić, a treći je na cilj stigao Stjepan Ferek Florjan.
Kod nas se danas rijetko sportom ne bave oni kojima sport leži, a često oni čiji roditelji odluče da će njihovo dijete mora biti tenisač, nogometaš ...