Akademska zajednica zgrožena je izjavama ministra financija Slavka Linića da na računima sveučilišta, fakulteta i instituta postoji 1,6 milijardi kuna koje se ne koriste. Rektor najvećeg hrvatskog sveučilišta, zagrebačkog, prof. Aleksa Bjeliš izjavu naziva apsurdnom, ali kaže da ga ona nije iznenadila ni začudila jer se sličnih naslušao od resornog ministra Željka Jovanovića.
Namjenski novac
– Nas se dugo stigmatizira i optužuje da se brinemo samo o bildanju svojih plaća. Ako to govori naš ministar, onda mi je razumljivo da to kaže i ministar financija – komentirao je Bjeliš. A u ponedjeljak je ministar znanosti i obrazovanja Željko Jovanović kazao da se sveučilištima novac neće oduzeti.
– Prihodi koji se ostvaruju na sveučilištima provući će se kroz proračun kako bi bilo vidljivije koliko prihoda fakulteti ostvaruju. Tako će znatni iznosi biti usmjereni u kvalitetu nastave i povećanje studentskog standarda, a ne bildanje plaća profesora – kazao je Jovanović.
Rektor Bjeliš kaže da je Zagrebačkom sveučilištu potrebno oko dvije milijarde kuna. Iz državnog proračuna dobiju oko 1,3 milijarde, a ostalo zarade sami.
– Razvijene zemlje potiču svoja sveučilišta da zarađuju i razvijaju projekte, a nama se poručuje da im je to što radimo sumnjivo. I svaka naša kuna na računu namjenska je. Neke su za projekte, a neke su za međunarodnu suradnju ili rezerva za crne dane. Ne znam što se ovim želi postići, sa 0,7 posto izdvajanja iz BDP-a na dnu smo europske ljestvice. Unatoč tome uspijevamo zadržati kakav-takav renome – zaključuje Bjeliš.
Autor: Marko Jurinec/PIXSELL
Zagrebački Ekonomski fakultet, kaže dekan prof. Tonći Lazibat, lani je uprihodio oko 135 milijuna kuna, od toga je iz proračuna dobio 79. Ostalo su osigurali sami, a troškovi su im bili 133 milijuna kuna.
– Da ne zarađujemo sami, mogli bismo zatvoriti fakultet. Ne vjerujem da igdje ima nekih viškova i ne vidim gdje su našli taj novac – komentira Lazibat. Slično kaže i dekan Filozofskog fakulteta prof. Damir Boras.
– Ako nešto imamo na računima, to je namjenski novac, točno se za svaku kunu zna u što će se utrošiti. Teško nam je, mislim čak i nemoguće uzeti novac koji smo već isplanirali. Treba razmišljati o posljedicama – upozorava Boras čiji fakultet od oko 180 milijuna kuna godišnjih prihoda sam zaradi oko 28 milijuna.
Godišnje se iz proračuna za znanost i fakultete izdvaja 3,2 milijarde kuna, a u resornom ministarstvu ističu da oni povrh toga ostvare od 1,3 do 1,5 milijardi kuna vlastitih prihoda. Sad na računu imaju gotovo 1,2 milijarde kuna, od čega je oko 450 milijuna kuna oročeno u kunama ili u stranim valutama.
– Oko 50 posto tog novca prihodi su koje uplaćuju sami studenti. S druge pak strane, najmanje trećinu tog novca institucije koriste za isplatu dodataka na plaće. Od preostale dvije trećine velik se dio, deklariran kao materijalni rashodi, troši na putovanja, dnevnice i slično – tvrde u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Navode Ministarstva da se dobar dio sredstava iz vlastitih prihoda troši za plaće i udio u dobiti autora projekata donekle su nam potvrdili i neovisni sugovornici iz sustava znanosti.
– To su dva odvojena problema. Kontrola trošenja i bolji sustav potrebni su, ali novac iz znanosti ne smije se koristiti za krpanje proračuna – kaže naš sugovornik. EU također ima rigoroznu regulativu trošenja sredstava koja znanstvene ustanove ostvare na tržištu jer one su javno dobro, a i zarada je nastala korištenjem javnih resursa. Primjerice, znanstvenicima se rad na tržišnim projektima plaća po radnom satu, a nikako kao udio u dobiti, što je u Hrvatskoj čest slučaj. Naše vlasti dosad nisu uspjele regulirati taj dio jer su znanstveni lobiji prilično jaki.
A analiza posljedica
Sindikalist Vilim Ribić Linićev je prijedlog nazvao pljačkom jer je, kaže, ostvarivanje dodatnih sredstava bio jedini način da se održi sustav. Ribić dodaje da dodatna zarada treba ići, a nada se i da ide, u opremu i razvoj djelatnosti. Anto Bajo s Instituta za javne financije, autor niza radova o financiranju sveučilišta, kaže:
– Nisam za paušalna rješenja, a sve se, nažalost, često radi bez analiza posljedica. Pitanje riznice i rizničnog poslovanja na razini sveučilišta i upravljanja financijama visokih učilišta nije još riješeno. Usmjeravanje sredstava u državnu riznicu radi pokrića proračunskog deficita, a ne unapređenja djelatnosti nije dobro rješenje jer otvara niz strukturnih pitanja – komentira Bajo.
Iz Jovanovićeva ministarstva odgovaraju da bi se uplatom sredstava iz vlastitih prihoda umjesto na račune fakulteta u državni proračun osigurali transparentnost i povećanje likvidnosti proračuna.
– Sredstva bi i dalje bila njima na raspolaganju, ali bi se trošila transparentnije i u jasno definirane svrhe – poručuje Jovanović.
sveušiliošta su pokretač svega, ukoliko su pametna, a takva bi morala biti. pogledajte kako rade najbolja sveučilišta i kako ulažu ogromna sredstva u razvoj....svega ali čemu razvoj, kad su potrebna glupa nepismena telad koja bi sa oduševljenjem trebala gledati uti u totem srpa i čekića? uostalom....najimbecilnije je da netko sanja budućnost, povratkom 70 godina u ideološko-terorističku komunističku prošlost...što proklamira navodni intelektualac josipović može li imbecilnija filozofija postojati ili je to samo otvoreni čin veleizdaje?