Minutom šutnje Hrvatski sabor je jutros, dan prije obilježavanja Dana sjećanja, odao ljudski pijetet žrtvama Srebrenice. Zastupnik bosanske nacionalne manjine Nedžad Hodžić zastupnicima je podijelio broševe, male zeleno-bijele cvjetove od konca – "cvijet Srebrenice" koji, tvrdi, simbolizira ljepotu života i opominje da se užas Srebrenice više nikada ne ponovi.
– Prije 17 godina, u srpnju '95., dogodila se srebrenička tragedija. U zaštićenu zonu koju je Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo još u travnju 1993., uz nazočnost snaga UNPROFOR-a koji su u Srebrenicu stigli odmah po proglašenju zone sa zadatkom čuvanja sigurnost stanovništva, ulazi general Ratko Mladić koji s vojskom zauzima zaštićenu zonu i razdvaja i muškarce od žena, od majki i supruga, kćeri, sestara, odvaja očeve, muževe, braću i sinove. General Mladić u samo nekoliko dana na najbrutalniji način likvidira više od 8 tisuća muškaraca, od 12-godišnjih dječaka do 77-godišnjih staraca, zatiru se cijele obitelju, ubijaju cijele šire obitelji, pokušava se uništiti cijeli jedan narod. Događa se srebrenička tragedija, događa se genocid – govorio je Hodžić zastupnicima.
Karadžićeve riječi
– Umjesto dostojanstvenog pokopa koji zaslužuje svako ljudsko biće, žrtve se radi prikrivanja zločina pokapaju na nepoznatim mjestima, u masovne grobnice iz kojih se kasnije iskapaju i prebacuju u tzv. sekundarne i tercijarne grobnice kako bi se zločinu zameo svaki trag – nastavio je Hodžić te dodao kako se danas prisjećamo tog strašnog događaja i odajemo svoje duboko poštovanje svim stradalima i sućut njihovim obiteljima.
– Srebrenička tragedija nije tragedija samo bošnjačkog naroda kojemu su pripadale žrtve genocida, nego je tragedija i srpskog naroda kojemu su pripadali počinitelji zločina predvođeni generalom Mladićem. Srebrenička je tragedija i tragedija i svih europskih i svjetskih naroda koji su unatoč rezoluciji UN-a i prisutnosti snaga UNPROFOR-a svjedočili ovom strašnom zločinu na tlu Europe i na pragu 21. stoljeća. Tragedija svih tragedija je činjenica da se Srebrenica dogodila i da je upravo u formi genocida nekoliko godina ranije eksplicitno bila najavljena – tvrdi Hodžić te se prisjeća:
– U noći sa 14. na 15. listopada 1991., gotovo četiri godine prije srebreničke tragedije, u Skupštini BiH iz usta Radovana Karadžića izrečene su i ove riječi: "Nemojte da mislite da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak jer se muslimanski narod ne može obraniti ako bude ratovao." Dakle, izrečene su riječi koje su najavile da, ako BiH ne ostane u krnjoj Jugoslaviji, ona će otići u ratni pakao, a muslimanski, odnosno bošnjački narod u nestanak – kaže Hodžić te dodaje kako je u biti srebrenički genocid četiri godine prije nego se zbio zapravo najavljen.
– Uoči sutrašnjeg Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici kao pripadnik bošnjačkog naroda nad kojim je počinjen genocid izražavam svoj ponos što pripadam tom narodu. Unatoč prijetnjama izrečenim u Skupštini BiH bošnjački narod se zajedno s hrvatskim pa i velikim dijelom srpskog naroda i ostalim građanima BiH na referendumu, kao najvišem obliku demokratskog odlučivanja 29. veljače i 1. ožujka 1992. odlučio za samostalnost i neovisnost BiH kao zemlje tri ravnopravna naroda i svih njezinih građana – rekao je Hodžić te objasnio da je na referendum izašlo 64,31 posto birača s pravom glasa, od kojih je 92,7 posto glasalo za neovisnost BiH.
'Ne ponovilo se'
– Nezadovoljni referendumom kao najvećim dostignućem demokratskog odlučivanja, a pogotovo rezultatima referenduma na kojemu se većina građana odlučila za samostalnost utemeljenu na Ustavu SFRJ iz 1974. godine, gospodari rata odlučili su BiH gurnuti u pakao. Taj ponos je time veći što je nakon četverogodišnje agresije na BiH i pored daleko najvećih žrtava koje je podnio bošnjački narod, ali uz dužni pijetet prema svim žrtvama, poslijeratna poruka mog naroda ponovno bila mir i suživot, a ne mržnja i osveta. Jer suživot različitih naroda, religija i kultura bosanskohercegovačka je prošlost, sadašnjost i budućnost, ali i budućnost cijelog čovječanstva. I nakon srebreničke tragedije poruka srebreničkih majki, sestara, supruga i kćeri, jer muške su glave pobijene, je ovaj cvijet Srebrenice koji ste svi dobili u sabornici simbolizira ljepotu života, ali i opominje da se užas Srebrenice više ne ponovi. Rat nije ništa drugo nego politika produžena i vođena drugim sredstvima, srebrenička tragedija nije bila rat koji je po definiciji organizirani sukob naoružanih ljudi kao produženje politike s ovakvim ili onakvim ciljevima – objašnjava Hodžić dodavši kako se u Srebrenici dogodio genocid u kojemu su naoružani ljudi planski provodeći politiku etničkog čišćenja ubijali nenaoružane i vezane ljude.
– Upravo zato, uvaženi kolege političari, želim sve nas podsjetiti da je rat, ali i genocid rezultat politike, odnosno rezultat posla kojim se bavimo. Mi političari diljem svijeta, kada zaboravimo na dijalog i posegnemo za nekim drugim sredstvima u ostvarivanju svojih ciljeva, sijemo smrt, sijemo tugu, rušimo i uništavamo, igramo se sa životima i sudbinama ljudi tuđeg, ali i vlastitog naroda, izazivamo i s tuđom djecom vodimo ratove, za njih tražimo opravdanja, a kada se opet od njih zamorimo, ponovno sjedamo za stol, dogovaramo mir, valjda nesvjesni besmisla u međuvremenu nastalih ljudskih žrtava, materijalnih razaranja i sveopće tragedije. Upravo zato vas pozivam da danas kada se u Hrvatskom saboru prisjećamo žrtava stravičnog zločina koji se dogodio u srpnju 1995. u Srebrenici, iz Hrvatske, iz našeg parlamenta uputimo apel svim politikama diljem Europe i svijeta da se za ratovima više nikada i nigdje ne poseže, da se tragedija Srebrenice više nikada, nigdje i nikome ne ponovi – zaključio je Hodžić.
– Srebrenica je povijesna opomena, treba zavapiti: "Ne ponovilo se" – rekao je kratko potpredsjednik Sabora Josip Leko.
Nedžad Hodžić zašto ne predaš svet Seferu Haliloviću i Hakiji Miholjiću Daj Nedžade prestani više sa tim glupostima . Provaljena vam podvala da je bio genocid. Dovlačili ste leševe sa okolnih ratišta . Prebacivali mrtve sa drugih groblaj koji siji si bili stari po nekoliko godina. Najmanje 500 ljudi sa spiska su živi