Četvrtini ljudi u redu je širiti govor mržnje. Poraznije i od grupa u crnom
Današnje je društvo manje tolerantno nego prije desetak godina, kada su se iz plinskih boca počeli ispuštati duhovi, u vrijeme političara, zdesna i slijeva, koji su znali što je za Hrvatsku opasno i loše
Komentari 9
molio bih objašnjenje. pet mjeseci politička elita jednog ideološkog svjetonazora u hramu parlametarizma bjesomučno proziva 500 tisuća ljudi zbog fašizma i poklonicima u6ta6luka! jel to govor mržnje?
Možda bi se mediji trebali pogledati u ogledalo i zapitati se zašto je tome tako ...90% medija je u rukama woke ljevice koja nameče svoju agendu i moral. Licemjerstvo u prikazivanju istine i otkazivanje drugih samo je vrh sante leda. Objektivnost medijska ne postoji. I onda se čudite ko pura dreku kad 75% stanovništva kaže dosta je toga.
Crveni neven i njegovi bi rado z govora prešli na djela. Ali kak? Malo ih je i ženskasti su,
O Isus je rekao postoji prag tolerancije ako ga se prijeđe legitimno je odgovoriti .
Pitanje je samo što je govor mržnje. Za jedne je jedno, za druge drugo. Pravi govor mržnje je ono oko čega se svi slažemo da jest govor mržnje. Ostalo je politika.
Totalno promašen tekst. Treba znati što je uzrok, a tek onda što je posljedica.
Hadeze kada vidi da gubi potporu ili.nemoze rijesiti probleme.u drustvu, recimo inflaciju, korupciju, bujanje desnicara poseze za: Braniteljima, vec vidjeno, riva Split,.sator i plinska.boca Savska. Ali sada to nije doboljno treba pomoc.Tomsona i 500.000 ljudi.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Niti je polovina građana netolerantna prema srpskoj manjini, niti „velik broj građana“ govor mržnje smatra prihvatljivim, niti se „među tom netolerantnom manjinom“ nalazi tek mali broj „onih koji se smatraju ateistima“. Kao što niti 1941. nije godina „koja se vraća“. No, naravno, kada čovjek isključivo gleda kroz vlastite ideološke naočale, onda se svašta „vidi“. Onda u pravilu završavamo s onom: “Što se babi htilo, to se babi snilo.“ P. S. Kaže autor dotičnog uratka: „Sve to ne znači da izložba o Dejanu Medakoviću nije trebala biti organizirana na drugi način.“ Možemo li na „drugi način“ organizirati i izložbu o Mili Budaku? Ne bi li i njega mogli označiti, kako ono reče Milenko Jergović za Čiča Dražu, kao „trodimenzionalnu ličnost“?