General Ivan Čermak, pošto su tužitelji dovršili svoj dio procesa, s optimizmom je slušao jezgrovitu uvodnu riječ vođe svog odvjetničkog tima, Britanca Stevena Kaya.
– Važno je da sudsko vijeće ne sluša samo nagađanja kojih smo se naslušali od svjedoka optužbe; sada će čuti ono što nisu imali prilike – činjenice – bio je efektan Kay i izazvao pozornost sudaca.
Jasne poruke
Njegove su poruke bile jasne – Ivan Čermak posve nevin čami u haaškom pritvoru, a optužnice protiv njega nemaju baš nikakve osnove. Čermaka jest osobno postavio Franjo Tuđman za zapovjednika garnizona u Kninu, ali svjedoci obrane pokazat će da taj položaj nije bio operativan te da je Čermak trebao organizirati normalan život za civilno stanovništvo. Više je puta Kay ponavljao kako je Čermakova uloga bila poput one što je imaju kuriri.
Čermak je bio medij preko kojega su se prenosile informacije od hrvatskih vlasti UN-u, a “preko njega su one prolazile” i u suprotnu smjeru. To što je Čermak prenosio i informacije o zločinima, paljevinama, pljačkama, o uvjetima i kontroli slobode kretanja za unovce, da je bio na sastancima na kojima se o tome govorilo – sve to ne znači i da je odgovoran za te događaje, rekao je Kay. Poentirao je: Čermaka optužiti da je sudjelovao u udruženu zločinu isto je kao da pucate u kurira koji vam nosi poruku.
Obrana će, preko svojih svjedoka i dijelova iskaza svjedoka optužbe, a “koje su tužitelji propustili o tome u sudnici pitati”, dokazati da je Čermak izražavao neslaganje i zgražavanje nad informacijama o počinjenim zločinima i prenosio te informacije dalje, suprotno onome što stoji u optužnici, da ih je “zataškavao”.
Nije imao ovlasti
Kad je riječ o zločinu u Gruborima, Kay tvrdi da “nema ni jednog očevica ubojstava, a svjedok optužbe zapravo nije mogao reći što se dogodilo”. Osim toga, kako je ovdje riječ o djelovanju specijalne policije (zapovijedao M. Markač), teret je istrage na MUP-u. – Čermak nije imao nikakvih razloga ne vjerovati izvještaju policije – kaže Kay. Podsjetio je kako ni UN nije proveo svoju medicinsku istragu oko tih ubojstava.
To što je Čermak petnaestak puta dolazio u UN-ov logor u kojem je bilo 800 izbjeglih Srba te ih uvjeravao da ne odlaze u Srbiju nego da se vrate kućama i poslovima znači upravo da mu je bilo stalo do normalizacije života. Da je bio zločinac koji je htio otjerati Srbe, digao bi noge na stol i ne bi se micao iz ureda, zaključio je Kay.
