1. Prema novom Zakonu o mirovinskom osiguranju umirovljenici će od početka iduće godine moći raditi puno radno vrijeme, ali će onima koji se na to odluče biti oduzeto pola mirovine. Ovo potonje već je dovelo do ocjene kako se radi o protuustavnoj odredbi kojom se umirovljenicima oduzimaju već stečena prava pa će se tim pitanjem baviti i Ustavni sud. Kako biste nazvali tu ideju da se ionako osiromašene umirovljenike mami da u poznim godinama opet idu raditi osam sati dnevno, ali im se zato otima pola onoga što su pošteno zaradili u prethodna tri ili četiri desetljeća?
Bit ću malo bezobrazna pa ću reći – bit će malo umirovljenika koji će raditi puno radno vrijeme jer oni koji moraju raditi da bi preživjeli mjesec rade na teškim poslovima, u trgovini, ugostiteljstvu, na građevini. I nema šanse da mogu raditi osam sati. U tim poznijim godinama osam sati mogu raditi samo oni u znanstvenim zanimanjima, npr. liječnici, profesori na fakultetima, savjetnici. Dakle, riječ je o finijim zanimanjima. A postavlja se onda još jedno pitanje – što je s onim umirovljenicima koji su do sada radili puno radno vrijeme i čim bi se zaposlili na puno radno vrijeme gubili su pravo na mirovinu. Tu je riječ o diskriminaciji. U svakom slučaju, bilo bi bolje da se mirovine povećaju nego da se umirovljenicima omogući rad od osam sati. Mnogi su umirovljenici ogorčeni ovim zakonom. Imam dojam da je intencija onih koji donose ovakve zakone da što manje radnika zapravo doživi mirovinu.
2. Naši se umirovljenici ne vraćaju u svijet rada jer ne znaju što bi sa sobom već zato što od mizernih mirovina ne mogu živjeti. Možemo razumjeti zašto poslodavci rado zapošljavaju umirovljenike, jer su to ljudi koji su iskusni, radišni, odgovorni i pouzdani, no prečesto se može naići na slučajeve koji vas zgroze. Recimo, 75-godišnja gospođa kojoj su svi zglobovi prstiju na obje ruke natečeni od artritisa, a u jednom je velikom trgovačkom lancu raspoređena na odjel ribarnice, među led. Ili pogrbljeni gospodin istih godina koji po ogromnoj trgovini vuče gajbe pića do polica. Pa gdje su tu ljudskost, briga, obzirnost, razumijevanje i poštovanje prema starijima?
Da odmah nešto demistificiramo, o tome hoće li umirovljenik raditi ili ne ovisi isključivo o poslodavcu. Poslodavac je taj koji određuje tko mu treba, gdje će taj netko tko mu treba raditi i što će on raditi. Sve to ovisi o željama poslodavca, a ne o željama umirovljenika. Svatko od nas radije bi radio neki finiji posao, ali kada se nema novca i ne može se živjeti, prihvatit će se sve. To je problem. Umirovljenici ne žele raditi, oni moraju raditi.
3. I ovih dana možemo vidjeti mnoge umirovljenike sa svih strana svijeta kako na nekoliko tjedana turistički dolaze u našu zemlju jer si to mogu priuštiti. A naši umirovljenici odlazak na vlastito more uglavnom mogu samo zamišljati ili sanjati. Što to govori o našoj zemlji i onima koji je vode?
To govori da oni na vlasti ne vode brigu o svojim građanima. I ne samo da ne vode brigu o umirovljenicima nego ni o radnicima jer kada bi radnici imali bolje plaće, onda bi i mirovine bile bolje pa bi si i naši ljudi mogli priuštiti odlazak na svoje more. Ponavljam, čak 85% umirovljenika radi ne zato što želi, nego zato što mora da bi uopće preživjeli.
Otvori KEKS Pay
85% umirovljenika radi, 100% laž! Prestanite.