Iako se gotovo uvijek spominje u kontekstu uspješnog poduzetnika i sposobnog menadžera, varaždinski župan Radimir Čačić, bivši ministar graditeljstva i potencijalni budući premijer, u svojoj poslovnoj karijeri, čini se, ima tamne mrlje propalog posla, neplaćanja dugova i višegodišnjeg nepoštovanja sudskih presuda, koje bacaju veliku sjenu na njegove dosadašnje poslovne uspjehe.
O tome se nije često govorilo u javnosti, a informacija o tome nema ni u Čačićevoj novoj knjizi "Ostvarenja (Jedan čovjek čini razliku)", u kojoj Čačić predstavlja svoj rad, pregled svoje turneje u promociji ideje "Čačića za premijera" te iznosi gospodarsku strategiju i konkretna rješenja za različite gospodarske probleme.
Negativni momenti iz Čačićeve prošlosti okupljeni su u dva teksta varaždinskog novinara Krešimira Kovača, objavljena na internetskoj stranici www.netnovinar.org, o poslu Čačićeve tvrtke Coning holding u Izraelu gradnji stanova na početku 90-ih godina i proglašenju stečaja te tvrtke prije dvije godine. O poslu u Izraelu, svojedobno nazivanom "Posao stoljeća", u hrvatskoj se javnosti ponešto i zna, ali se sada prvi put objavljuju službeni dokumenti iz kojih proizlazi da je posao doživio fijasko zbog štetnog ugovora za Coning holding, koji je potpisao Čačić, te da je nakon prekidanja izvođenja radova njegova tvrtka različitim hrvatskim i izraelskim kooperantima ostala dužna više od 200 milijuna kuna.
Taj novac, unatoč pravomoćnim presudama izraelskih i hrvatskih sudova za dio dugova, te tvrtke ni do danas nisu dobile. U izraelski posao Čačić je krenuo sredinom 1991. godine, a ugovor za gradnju 1294 stana u gradu Ashkelonu, šezdesetak kilometara od Tel Aviva, potpisao je s jednom od najvećih izraelskih građevinskih tvrtki Ben Yakar Gat.
Iluzija "posla stoljeća", tvrdi se u tekstu, trajala je oko pola godine, jer već početkom 92., kada su štete procjenjivane na desetke milijuna dolara, bilo je jasno da je riječ o poslovnom neuspjehu, a radovi su prekinuti nakon ukupno nešto više od godinu dana, u listopadu 1992. Prema informacijama do kojih je Kovač došao tijekom šestomjesečne istrage, glavni je krivac za neuspjeh štetni ugovor po kojem je Čačić konačnu cijenu dogovorio unaprijed, a projekti su dolazili naknadno, pa se događalo da su narudžbe bile mnogo skuplje nego što se očekivalo.
Materijal se morao nabavljati po posebnim pravilima te često po višestruko višoj cijeni, a rokovi gradnje bili su postavljeni na granici nemogućeg. Ugovor je u potpunosti favorizirao izraelskog investitora i nije davao gotovo nikakva prava izvođaču, pa su se dugovi uskoro počeli procjenjivati na desetke milijuna dolara, piše Kovač, koji tvrdnje temelji, među ostalim, na dijelu presude Trgovačkog suda u kojoj se kaže: "Sud nalazi da je tuženik zaključio vrlo nepovoljan ugovor s investitorom koji je potonjem omogućavao da bez posljedica kasni s predajom tehničke dokumentacije.
" Iako je, prema pravomoćnoj presudi Kotarskog suda u Beershebi, Coning holding izraelskim tvrtkama ostao dužan 8,5 milijuna dolara, najviše je u cijelom poslu oštećena hrvatska građevinska tvrtka Zagorje, koju je Coning holding angažirao kao podizvođača, a koja je sa svojim radnicima i strojevima gradila stanove. Cjelokupna mehanizacija koju je ta tvrtka dovezla u Izrael zaplijenjena je kao dio garancije koju je Coning ugovorom dao Ben Yakar Gatu, a šteta je nastala i smanjivanjem opsega posla te iznenadnim prekidom radova na kojima je bila zaposlena većina radnika te tvrtke.
Ukupan dug Čačićeve tvrtke Zagorju premašuje 170 milijuna kuna, a mogućnost naplate upitna je s obzirom na to da je Coning holding 2005. godine otišao u stečaj. Stečajni postupak na varaždinskom Trgovačkom sudu zatražila je varaždinska Porezna uprava zbog duga Ministarstvu financija od 50,3 milijuna kuna te neprekidne blokade računa više od devet godina, piše Kovač u svom drugom tekstu koji se bavi Čačićevim poslovnim neuspjesima. Ukupan dug koji je tijekom svog poslovanja napravio Coning holding, koji danas posluje pod imenom Ingprojekt, prema iznesenim podacima, doseže 452 milijuna kuna. Osim spomenutih dugova tvrtki Zagorje i Ministarstvu financija, navode se još potraživanja Tehničke škole Zadar od 56,7 milijuna kuna te Ministarstva prosvjete i športa od 30,7 milijuna.
Većina tih dugova pala je u zastaru, a u tekstu se zaključuje da je Coning holding izbjegao plaćanje prebacivanjem poslovanja i imovine na tvrtke kćeri koje su osnovane potkraj 1992. godine Coning inženjering, Coning turizam, Coning ekologiju i Coning informatiku. Te su tvrtke bile u stopostotnom vlasništvu Coning holdinga, pa je na njih prebačeno njegovo poslovanje i imovina, ali je od 1993., preprodajom i zamjenom dionica, Coning holding izgubio dionice tvrtki kćeri, pa su mu ostali samo dugovi.
