Samo 24 godine nakon porinuća 1679. i sudjelovanja u brojnim važnim pomorskim bitkama, britanski ratni brod HMS Northumberland završio je na dnu Sjevernog mora kao žrtva Velike oluje 1703., jedne od najsmrtonosnijih vremenskih nepogoda u povijesti Velike Britanije.
Danas, više od 300 godina kasnije, pomicanje pijeska kod obale Kenta razotkrilo je velik dio trupa tog nekada moćnog broda. Nedavno obavljeno istraživanje, financirano od strane ustanove Historic England koja upravlja zaštićenim arheološkim lokalitetima, pokazalo je da je olupina izvanredno očuvana. Ne samo drveni dijelovi broda, već i konopi, bačve, pa čak i neke potpuno zatvorene posude sačuvane su zahvaljujući zaštiti pod slojevima pijeska, piše The Guardian.
Stručnjaci sada vjeruju da olupina Northumberlanda predstavlja jednu od najbolje očuvanih drvenih ratnih brodova u britanskim vodama. Među pronađenim predmetima su i bakrene posude, sedam željeznih topova te dijelovi drvenih lafeta (postolja topova) – rijetkost među brodolomima. Ipak, kako pijesak dalje nestaje i sve više olupine postaje vidljivo, arheolozi upozoravaju da je u tijeku utrka s vremenom. Drvo i drugi materijali koji su stoljećima bili zaštićeni sada su izloženi djelovanju mora, organizama i kemijskih procesa koji mogu uništiti ono što je preživjelo stotine godina u samo nekoliko mjeseci.
Olupina je prvi put otkrivena 1980. u području Goodwin Sands, opasnog plitkog dijela mora kod mjesta Deal na istoku Kenta, poznatog po brojnim brodolomima. Hefin Meara, pomorski arheolog iz Historic Englanda, kaže da je teren teško dostupan i zahtjevan za ronjenje, ali istovremeno “izvanredan za očuvanje materijala poput ovoga”.
„Imamo nevjerojatnu sreću – zato što je lokacija bila pokrivena pijeskom tako dugo, brod je ostao u zaista odličnom stanju. Taj konop, primjerice, izgleda svježe kao na dan kada je brod zaplovio. I imamo vrlo dobro očuvane bačve – zasad još ne znamo što je u njima“, kaže Meara. Istraživanje je pokazalo da neki dijelovi olupine i dalje strše iznad morskog dna, ali još veći dio skriva se dublje pod pijeskom. „Na lokalitetu ima jako puno arheološkog materijala, i možemo jako puno naučiti“, dodaje Meara. To uključuje odgovore na pitanja kako su brodovi tada građeni i opremani – u razdoblju kada je Pepys pokušavao profesionalizirati mornaricu i pretvoriti je u modernu borbenu silu.
Posebno je zanimljivo očuvanje organskih materijala, što je vrlo rijetko. „Topovi od željeza obično se dobro sačuvaju, ali rijetko se pronađu i drveni lafeti. Ima još mnogo takvih elemenata koji nam daju priliku da otkrijemo detalje koje inače ne bismo mogli“, ističe Meara. Među rijetko očuvanim ratnim brodovima iz povijesti najpoznatiji je Mary Rose iz 16. stoljeća, ali Northumberland popunjava vremensku prazninu između te ere i kasnijih brodova iz 17. i 18. stoljeća.
Za razliku od Mary Rose, međutim, zbog troškova i logističkih izazova nema planova za vađenje olupine Northumberlanda. „Morsko dno se stalno mijenja – brodovi mogu biti pokopani stoljećima, a onda se pijesak povuče i sve se iznenada otkrije“, objašnjava Meara. „No kad se to dogodi, brod je izložen morskim organizmima i kemijskim procesima koji počinju brzo uništavati sve. Ono što je preživjelo stoljećima, može propasti u vrlo kratkom roku. Zato imamo samo mali vremenski prozor da ispitamo olupinu i otkrijemo sve što možemo. Sada smo na milosti i nemilosti prirode i borimo se za svaku informaciju koju možemo spasiti“, prenosi The Guardian.
Otvori KEKS Pay
