Pozivaju na jelo. Naručio sam baguette s tunom, ali ovaj bijeli kruh, mekan poput vate i splačina od razvodnjene tune su odvratni. Dao bih sve za malo integralnog kruha.
Takve su muke potkraj prošle godine morile Denisa MacShanea, bivšeg britanskog državnog ministra za Europu, koji je u svom mandatu od 2002. do 2005. nemilosrdno progonio hrvatskog generala Ante Gotovinu uspoređujući ga s nacistima, ali i Hrvatskoj neprestano donosio loše vijesti, pa i britansku suspenziju pristupnog procesa Europskoj uniji.
MacShane je Gotovinu neprestano pozivao da se preda optužujući hrvatsku Vladu da ga štiti, ali u obratu sudbine, upravo je MacShane krajem prošle godine, nakon pravomoćne presude zbog prijevara i muljanja s lažnim računima u britanskom parlamentu završio u zatvoru, gdje su mu tuna i kruh koji su mu posluživali bili neprihvatljivi i kojih se gnušao. Sve je primjedbe na zatvorski sustav, kao i neprestano cinično prigovaranje i ispade samosažalijevanja, objavio u knjizi prigodno naslovljenoj “Zatvorski dnevnik”. Britanska javnost MacShaneovu je knjigu izvrgnula ruglu, apostrofirajući cinizam kojim želi unovčiti izdržavanje kazne zbog kaznenog djela. Besramnik. Šuti i plati posljedice, poručuju mu.
Ironično je kako se sudbine Gotovine i MacShanea isprepleću. Kao zastupnik laburista, MacShane je optužen, a onda i pravomoćno osuđen, da je u britanskom parlamentu izdao 19 lažnih faktura, uz pomoć kojih je iz fonda za zastupnike sebi u džep strpao 12.900 funti. Novac je trošio na putovanja, kaže, pa mu uopće nije jasno po čemu je on toliko kriv.
Upravo na dan kad je najavljeno donošenje pravomoćnih presude generalu Gotovini, MacShane je potpuno diskreditiran i maknut iz politike.
Na sudu je priznao nedjelo, ali i dalje mu nije bilo jasno zašto je on zapravo osuđen. Zašto je dobio šest mjeseci zatvora? Od toga je sedam tjedana proveo u zatvorima Belmarsh i Brighton, u kojem su, među ostalim, i oni osuđeni za najteža djela, dok je ostatak kazne proveo u kućnom pritvoru.
“Pitaju me drugi zatvorenici zašto sam u zatvoru. Kažem im. Oni ne vjeruju. Za tako malo novca? Pa nisi se time obogatio. Eh, što ti je politika, govore”, piše MacShane. A upravo je MacShane bio važan eksponent britanske politike pod premijerom Tonyjem Blairom, koji je ionako imao izuzetno tvrd, gotovo neprijateljski stav prema Hrvatskoj. Nije tajna da se zbog britanskog protivljenja pristupni proces Hrvatske EU dobrano otegao. Još je 2002. iz kabineta MacShanea stigla vijest da je Velika Britanija odlučila suspendirati proces ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju zbog hrvatskog odbijanja da Haaškom sudu izruči generala Janka Bobetka. Nakon Bobetka, fokus – gotovo opsesivno – bio mu je usmjeren na Gotovinu. MacShane je bio zadužen izvještavati britanski kabinet i parlament o tome ispunjava li Hrvatska uvjete za početak pregovora. Redovito je slao negativna izvješća. Ne, ne i ne, Hrvatskoj ne treba otvoriti vrata. Kao ključni argument uvijek je navodio mišljenje Haaga o tome da Hrvatska ne surađuje potpuno s Haaškim sudom.
Povjerenje u pravosuđe ipak mu je poljuljano nakon što je sam stao pred suca.
“Priznao sam da sam kriv pa mi je trebao dati manju kaznu”, piše. Cinično dodaje kako je sudac odgodio izricanje presude kako mu suđenje pomoćniku poznate kuharice Nigelle Lawson ne bi otelo medijskog prostora. No ni veliki medijski prostor nije pomogao da ga na ulazu u zatvor prepoznaju. Ili barem da mu napišu pravo ime.
Slomljen nakon tjedan dana
“Ian? Ali ja se zovem Denis. Gledao sam zatvorsku iskaznicu i prosvjedovao, ali nitko se nije previše uzbuđivao”, nastavlja. Činjenica da je poznat nije mu donijela nikakve privilegije. Štoviše. Osjetio je kako je to kako je biti namjerno diskriminiran jer ne pripadaš izabranom društvu. Eliti.
“Za večeru na Badnjak pripremili su po pola pečenog pilića. No bilo ih je upola manje od nas, zatvorenika. Ovi koji su dijelili hranu sve su piliće podijelili svojim kompićima”, žali se.
Kad ne mašta o hrani “ah, da mi je vidjeti salatu”, blazirano komentira zatvorski život.
“Tjedan dana u zatvoru. Slomljen sam”, piše. Zatvor je poput nacističkog logora, dodaje.
Izgleda da su mu drage prispodobe s nacizmom. Iako više nije bio u vladi, već samo zastupnik, i dalje je pratio događaje vezane za Hrvatsku. Nakon prve, nepravomoćne presude generalu Anti Gotovini, odriješio mu se jezik.
“Gotovina je heroj jednako kao i Nijemci koji su masakrirali nedužne u Lidicama ili Rusi koji su ubili poljske časnike u Katinu. Gotovina je izdao svoj narod i katoličku vjeru, a zatim se kukavički skrivao od pravde”, komentirao je presudu.
Sućut prema Poljacima – inače, i sam je poljskog podrijetla, očevo prezime je Matjaszek, naglo je ishlapila u zatvoru kad je – a o čemu će ako ne o jelu – posegnuo za rajčicom da bi mu mrga od čovjeka, s istočnoeuropskim prizvukom u glasu, rekao: “Ne može”!
“Kad pomislim koliko sam se borio za prava imigranata, a oni meni ovako”, komentirao je.
Nije samo hrana mučenje – čekanje na točan datum izlaska iz zatvora je “najgore psihološko mučenje”. U istoj maniri, analizira “katastrofalno stanje u zatvorima”.
“Tuširanje je noćna mora. Pritisneš gumb i voda lagano curi samo 15-ak sekundi”, opisuje.
Iz dana u dan čudi se zatvorskim uvjetima.
“Posudio sam kantu vode i krpu da očistim ćeliju. Ne daju mi sredstvo za dezinfekciju. Kažu da ga zatvorenici znaju popiti. U ćeliji imam zahodsku školjku. Jako je prljava. Mislim da nije previše higijenski boraviti i jesti pokraj školjke”, konstatira.
Kriza ga je hvatala u vrijeme blagdana – Božić provodi sam.
Bez djece na Božić
“Zna li ministar zadužen za zatvore kako je to kad ne možeš na Božić zagrliti djecu”, pita se. Pristojnim mu se činio samo medicinski tehničar koji mu je dao cjepivo protiv hepatitisa B iako je “bio sav odvratan, prekriven crvenim ljuskicama, kao da ima psorijazu, što i nije najbolja reklama za zdrav život”.
“Bio je toliko ljubazan da me upita znam li kako se dobiva hepatitis B. Kimnuo sam. Da, tučnjava, ugriz, sodomija, ali se nadam da se neću naći u takvoj situaciji.”
“Opreza nikad dosta”, odvratio je tehničar.
“Mudro”, dodaje Shane.
Kad su ga naposljetku pustili u kućni pritvor, u glavi mu je bilo samo kako će otvoriti fino vino i pojesti “pravi” kruh. Tune se nije sjetio. Čudno. A baš tunu uzgaja general Gotovina. Možda je opsesija ipak malo popustila.
>> Izjednačio Gotovinu i ruske ubojice, a gone ga za garažu
Ostvarila se ona narodna "Tko za drugim jamu kopa sa u nju upadne"