U posljednjih su desetak godina mnoge zemlje dopustile ograničen ili
potpun pristup arhivama u kojima su skupljali viđenja NLO-a. Prvi korak
u tome smjeru napravila je Francuska, a slijedila ju je Velika
Britanija. U osvitu hladnog rata, 1950., sir Henry Tizard, tada glavni
znanstveni savjetnik za britanska pitanja obrane, inicirao je osnivanje
istraživačkog odbora o NLO-ima.
Na temelju tog zahtjeva Ministarstvo obrane stvorilo je “Radnu skupinu
za leteće tanjure”. Na ovaj ili onaj način taj posao traje i danas. Do
sada je prikupljeno više od 11.000 svjedočanstava o NLO-ima.
Ministarstvo obrane, naravno, izvještaje prikuplja kako bi utvrdilo
utječu li NLO-i na nacionalnu i zračnu sigurnost zemlje i, dakako,
riječ je bila o tajnim dokumentima.
Godine 2005. donesen je Zakon o slobodi informiranja koji je građanima
omogućio da takve materijale mogu zatražiti. Ministarstvo obrane bilo
je zaprepašteno brojem pristiglih zahtjeva. Interes za te dokumente
toliko je snažan da su NLO-i na uvjerljivom, prvom mjestu, veći je i od
onoga za materijalima o ratu u Iraku i Afganistanu.
Zbog toga je u ožujku 2006. počeo koordinirani program objavljivanja
dokumenata. Tada su objavljena sva prijavljena viđenja NLO-a od 2002.
do 2005. godine. Sredinom svibnja 2008. ministarstvo je napokon
objavilo prvi veći paket materijala koji pokrivaju razdoblje od 1978.
do 1987. Objavljeni dokumenti sadrže više od 1900 stranica. Zabilježeno
je 1,7 milijuna preuzimanja dokumenata s interneta u samo nekoliko dana
svibnja, odmah nakon što su objavljeni. No, sve je to samo početak.
Ministarstvo planira objaviti cjelokupnu arhivu tijekom iduće četiri
godine.
Dokumenti sadrže formalno, službeno arhiviranje prijava o NLO-ima.
Većina se slučajeva može objasniti pogrešnim interpretacijama, gdje su
očevici pomiješali NLO sa svjetlima zrakoplova, sjajnim zvijezdama i
planetima, satelitima i meteorima. No, dokumenti otkrivaju i bizarna
svjedočanstva. U materijalima je i pismo upućeno Ministarstvu obrane u
kojemu dotična osoba tvrdi da “održava mentalne i fizičke kontakte sa
zelenim izvanzemaljcima”.
Autor pisma tvrdi kako je jedan od izvanzemaljaca pod imenom Algar
namjeravao službeno kontaktirati s britanskom vladom, ali je u tome
onemogućen jer je 1981. poginuo u ratu s drugom rasom bića. Na pismu
stoji oznaka kako na njega ne treba odgovoriti. Drugi dokument otkriva
navodna iskustva iz 1983., u kojima 78-godišnji starac govori o susretu
s izvanzemaljcima u Aldershotu. Starac priča kako su ga izvanzemaljci
doveli u svemirski brod, nakon čega su promijenili mišljenje i rekli mu
da je “suviše star za njihove potrebe”.
Međutim, dokumenti otkrivaju i drukčije priče, koje su stizale od
vjerodostojnih svjedoka, poput policajaca, pilota, dužnosnika vojske i
vlade. Jedan od dokumenata opisuje slučaj iz 1984., kada su kontrolori
leta bili očevici slijetanja neobična objekta na mali aerodrom na
istočnoj obali Engleske. Okrugao objekt imao je svjetla koja su
bljeskala različitim bojama. Nakon kratkog mirovanja objekt je opet
uzletio i udaljio se velikom brzinom uspinjući se okomito.
Prema slučaju iz 1985. dva NLO-a praćena su i na vojnom radaru. Na
osnovi radarskog praćenja izračunato je da su NLO-i za dvanaest sekundi
prešli područje od osamnaest kilometara, što upućuje na brzinu od oko
5500 kilometara na sat.
Velika sibirska eksplozija - sto godina poslije
