Nakon objave rezultata referenduma na kojem su Britanci s 52% odlučili napustiti EU, o njoj se već počelo govoriti kao o klubu 27 država. Međutim, unatoč tzv. Brexitu, EU bi uskoro mogao ponovo narasti na 28 članica. Naime, škotska premijerka Nicola Sturgeon odmah u petak sazvala je konferenciju za tisak na kojoj je neizravno najavila održavanje drugog referenduma o škotskoj nezavisnosti.
Prema mišljenju SNP-a, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, uz istovremenu snažnu podršku ostanku među Škotima (62%), stubokom mijenja okolnosti u kojima su škotski birači na prvom referendumu o samostalnosti 2014. odlučili zadržati državnu zajednicu s Engleskom, Walesom i Sjevernom Irskom. Naime, mnogi su Škoti prije dvije godine glasali za državnopravni status quo upravo iz straha da bi neovisna Škotska morala napustiti EU i zatim ponovno pregovarati o pristupanju, uz mogućnost da uvrijeđeni London blokira taj proces. Proeuropski nastrojena Nicola Sturgeon već je pokrenula kampanju za održavanje novog plebiscita o neovisnosti, a njezin glavni argument doista je uvjerljiv: Škoti su premoćno glasali za ostanak svoje zemlje u Uniji, a London nema pravo na silu ih izvlačiti iz nje.
Međutim, da bi ponovljeni referendum bio punopravan, mora ga odobriti britanski parlament u Westminsteru. Još uvijek nije jasno kako će reagirati uzdrmani centar moći nekadašnjeg svjetskog imperija, ali se s velikom sigurnošću može prognozirati da bi uskraćivanje demokratskog prava škotskih građana da odlučuju o vlastitoj sudbini izazvalo duboku političku krizu koja Ujedinjenom Kraljevstvu u ovim izazovnim trenucima nikako nije potrebna.
U Sjevernoj Irskoj, situacija je još kompliciranija. I ondje su pobijedili zagovornici ostanka u EU, ali manje uvjerljivo, s 56%. Po dobrom starom običaju, katolici su se opredijelili za tješnje veze s ostatkom otoka, odnosno s Republikom Irskom, dok su protestanti uglavnom pratili signale iz Engleske. Ovakav rezultat nagnao je zamjenika prve ministrice Sjeverne Irske Martina McGuinnessa (iz redova Sinn Feina) da se pozove na Sporazum na Veliki petak iz 1998. i zatraži održavanje referenduma o ujedinjenu dvaju dijelova Irske, čime bi sjever otoka ostao u članstvu EU. Sporazum nedvosmisleno kaže da britanska vlada mora poštovati demokratski izraženu volju većine stanovnika Irske ako se oni plebiscitarno odluče za ujedinjenje.
Međutim, jedina osoba koja ima ovlasti inicirati referendum po tom pitanju u Sj. Irskoj jest državna tajnica za Sj. Irsku u vladi Njezina Veličanstva. Štoviše, sporazum iz 1998. državnoj tajnici prepušta da odluku o tome donese sukladno vlastitoj procjeni o izgledima uspjeha takvog referenduma. Trenutačna obnašateljica te dužnosti je Theresa Villiers iz redova Konzervativne stranke britanskog premijera Davida Camerona, ali i zagovornica Brexita, koja je već u petak izjavila da glasanje o sjevernoirskom odcjepljenju ne dolazi u obzir. No, Theresa Villiers nije jedina prepreka irskom ujedinjenju. Sporazum na Veliki petak također postulira da se referendum po tom pitanju mora paralelno održati i u Republici Irskoj, i da će se otok ujediniti jedino u slučaju da ishod bude pozitivan u oba njegova dijela. Stoga je bilo važno čuti prvu reakciju irskog premijera Ende Kennyja, a on je istaknuo kako irska vlada nakon Brexita ima druge prioritete.
S obzirom na to da je jedina kopnena granica Britanije s drugom članicom EU upravo ona koja Irsku dijeli na dva dijela, i da se oko nje tijekom 20. stoljeća vodilo više sukoba slabijeg i jačeg intenziteta, britanskim napuštanjem EU i ignoriranjem zahtjeva irskih republikanaca za održavanjem referenduma o ujedinjenju otvara se mogućnost za crni scenarij obnavljanja „Nevolja“ („The Troubles“) i reaktiviranja IRA-e. Sudbonosna odluka Britanaca da napuste EU tako bi mogla izazvati ne samo šok na svjetskim burzama i konsternaciju u Bruxellesu nego i krvoproliće na nemirnom sjeverozapadu Europe.
Engleska je tisućljetni neprijatelj Europe