NATO-ovu kampanju u Afganistanu mogli bi pogoditi ozbiljni problemi,
nakon što je predsjednik Kirgistana Kurmanbek Bakijev u utorak izjavio
da će njegova zemlja SAD-u uskratiti daljnje korištenje ključne
zrakoplovne baze. Loša vijest za SAD utoliko je gora što je istu stvar
2005. učinio i Uzbekistan te što iza svega stoji gospodarski i vojno
probuđena Rusija, odlučna vratiti poziciju moći u svom “vanjskom
dvorištu” u bivšim srednjoazijskim sovjetskim republikama.
Odsječene naftne rute
Uoči rata protiv talibana Kirgistan je 2001. SAD-u dopustio korištenje
dijela međunarodne zračne luke Manas u glavnom gradu Biškeku, čime je
NATO-ou čak i u 1500 kilometara udaljenom Kandaharu osigurana opskrba
za samo tri sata leta. NATO-ova pozicija bila je doista komotna jer je
SAD ranije isposlovao i korištenje baze K2 u Uzbekistanu.
Moskva je isprva podupirala NATO-ovu akciju u Afganistanu jer je u
njemu nekoć izgubila 10-godišnji krvavi rat. Tako se dogodilo da su SAD
i Rusija istovremeno držali goleme vojne baze, stiješnjene jedna uz
drugu na jedva 30 kilometara razdaljine između čudesnih kirgistanskih
planina, zbog kojih se Kirgistan naziva i “azijskom Švicarskom”.
U međuvremenu je SAD približavanjem bivših sovjetskih republika NATO-u
i razmještanjem svojih postrojbi, Rusiji odsjekao put do glavnih ruta
za transport nafte i plina te njihovih nalazišta u istočnoj Europi,
kavkaskim republikama i na Bliskom istoku. Rusija je stoga odlučila
doskočiti američkom utjecaju u Srednjoj Aziji te je u trenutku manjih
trzavica između Uzbekistana i SAD-a zbog kršenja ljudskih prava
financijskom intervencijom Uzbekistanu isposlovala istjerivanje SAD-a
iz baze K2.
Odnose između SAD-a i Kirgistana nisu ometale ni tvrdnje da je 63
milijuna dolara godišnje najamnine za bazu Manas premalo, a ni incident
iz 2006. kada je američki vojnik izrešetao lokalnog vozača kamiona, a
potom je polutajno prevezen u SAD, što je ogorčilo pet milijuna
Kirgiza. SAD-u je baza Manas postala još dragocjenija nakon što su
odnedavno u sjevernom Pakistanu zaredali snažni udari talibana i
različitih bandi na NATO-ove opskrbne konvoje.
Pojačan promet kroz bazu Manas bio je logičan potez, a istim je putem
Barack Obama htio dopremiti i 20.000 vojnika, uz postojećih 34.000,
kako bi ubrzao smirivanje stanja u Afganistanu. U tom je trenutku
Rusija ponudila Kirgistanu donaciju od 150 milijuna i kredit od čak
dvije milijarde dolara, ako otkaže gostoprimstvo SAD-u. Izdašna ponuda,
posebno za Kirgistan, koji ne samo što je najsiromašniji u regiji, nego
trpi eksploziju nezaposlenosti te problemime s energijom jer mu je
Uzbekistan nedavno povisio cijenu plina. Treba li uopće sumnjati da su
Kirgistanu iznenada postali bitni i naknada za bazu i ubojica vozača
kamiona?
Vrhunski adut?
Na prve najave pregovora između predsjednika Medvedeva i Bakijeva,
prije mjesec dana je u posjet Bakijevu došao SAD-ov zapovjednik za Irak
Afganistan general David Petraeus, kojemu je Bakijev garantirao da baza
ostaje SAD-ova. Možda baš zato američki su dužnosnici još od polovice
siječnja ignorirali izvještaje ruskih medija o najavljenoj ruskoj
ponudi Kazahstanu. Štoviše, i dan nakon što je Bakijev javno rekao da
su “ne jednom dali sve od sebe da se sa SAD-om dogovore o statusu baze”
i da je odluka donesena, vojni su američki dužnosnici odbijali priznati
da je takvo što moguće. Vojni analitičari smatraju da je Rusija ovim
ugrabila vrhunski adut u nadmetanju sa SAD-om te da je očekivati da će
njime licitirati oko nekih drugih otvorenih pitanja, primjerice oko
primanja u NATO novih članica na istoku Europe.
KIRGISTAN
Borba Rusije i SAD-a oko 'azijske Švicarske'
