Srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić zapečatio je proteklog tjedna svoj status, s našeg gledišta, velikog gafa srbijanskih birača. Koliko god dobronamjeran i tolerantan bio, koji se to hrvatski političar može sastati s njim a da ne pretrpi salvu kritika sve dok se ne ispriča za laži izgovorene o Oluji i Hrvatskoj.
Uza sve razumijevanje boli koju osjeća na godišnjicu propasti velikosrpskog sna za kojim je javno tugovao i s predsjedničke pozicije, a na koju je izabran unatoč tomu ili baš zbog toga što se javno odbio odreći titule četničkog vojvode koju mu je dodijelio Vojislav Šešelj. Ta je bol velika koliko je velika trebala biti Srbija. On koji je 90-ih u pratnji vojne sile drčno gazio po tuđem, danas srpskim žrtvama svoga sna perfidno tumači kako “nije junaštvo dići se na slabije i protjerati nejake”. Njegov bi “otac” Dobrica Ćosić rekao:
“Mi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu...”
>> EK je, "da budemo sasvim jasni", presudio u korist Slovenije
Otvori KEKS Pay
Dalje od njih, povuc ambasadora iz beograda i uvest vize