Narušeni odnosi u vrhu države i dalje se grubo narušavaju da bi i ustavni stručnjaci, možda i ustavni suci – kad neće političari – imali što reći o tome je li naš dvojac izišao iz svojih ustavnih okvira. Ustav ne propisuje da se šef države i šef Vlade moraju poštovati, to se podrazumijeva, ali ih obvezuje da surađuju. Država to od njih traži, državljani očekuju. Potrebne radne suradnje među njima nema od početka mandata, a onda je naglo prekinuta usred rata u Ukrajini: Andrej Plenković objavio je urbi et orbi da zatvara liniju koja vodi prema Pantovčaku i da je sljedeće dvije godine ne misli otvarati. Vlada pazi da ne upadne u Milanovićevu zasjedu. Ni linije s Pantovčaka nisu redovno funkcionirale prema Banskim dvorima, tako da je politički promet između dva brda zapao u blokadu, mimo svih pravnih i demokratskih standarda. Najobičnije javne službe za vrijeme štrajka daju barem minimalne usluge građanima: u nas je zaveden totalni "lockdown" do kraja ovoga mandata, možda i kasnije, ako birači ne nađu bolja rješenja.
Bitka za Pantovčak: Milanovićeva pobjeda bila bi najteži Plenkovićev poraz

Zoran Milanović je svoju funkciju shvatio kao pravo da se u sve miješa, pa od početka pokušava viškom "karaktera" nadomjestiti realni manjak vlasti. Nekad je to stvaralo probleme njemu samome, nekad njegovim saveznicima, a nekad i političkim konkurentima. S njime su se odnosi u državi iskristalizirali na Vladu koja vlada i na predsjednika koji osporava.
Ako ostane bez političke karijere u Brislu, e to bi bio najveći Plenkovićev poraz. Plenkoviću niti jedan hrvatski nacionalni interes nije ispred tog ključnog cilja. Zato Hrvatska država ne gubi svoje političare, nego svoje nacionalne interese.