Televizijska sučeljavanja predsjedničkih kandidata očito nam neće ponuditi ništa bitno novo, osim što će nas manje ili više zabaviti. Politički igrači takvih sposobnosti i iskustva teško mogu nešto zabrljati što već nisu, a sve da i briljiraju, kako nam je stanje u politici kao i u domaćem nogometu, teško će privući nove navijače dok je stare nemoguće natjerati da figurativno Hajduk zamijene Dinamom ili Rijekom, i obrnuto. Stoga začuđujuće što je u kampanju aktualnog predsjednika, uza svu njegovu sveprisutnost i kontinuiranu prednost u anketama nedostatnu za pobjedu u prvom krugu, dosad potrošeno gotovo dvostruko više novca nego za kampanje preostalih troje kandidata. Što poprima karikaturalne razmjere kad se stavi u omjer s ulaganjima i anketnim rezultatima Ivana Vilibora Sinčića, bez kojeg bi ova kampanja bila jedna od najdosadnijih. Milan Kujundžić je na trenutke uveselio svoje fanove teatralnim i sočnim opaskama na račun Ive Josipovića, koji mu je spretno uzvratio dijeleći mu građanske i političke lekcije. Upravo ta Josipovićeva "finoća" nekima je iritantna, kao drugima arhaična Kujundžićeva "grubost". Potonji je razočarao vodeći svoje "ratove" s Ivanom Viliborom Sinčićem koji mu nije konkurencija, ali ga je svojim reakcijama na vlastitu štetu, a u njegovu korist, nametnuo kao važnog oponenta u generacijskom smislu. To je lukavom kritikom potencirao Josipović iskazujući poštovanje prema svakom protukandidatu.
Grabar Kitarović ostavila je dojam dostojan predsjednice, smirena, iskrena i svoja, distancirajući se od suvišnih sukoba i prošlosti, premda je Josipović efektno poentirao inzistirajući da su posljedice rada Sanaderove vlade, čiji je ona bila član, itekako sadašnjost. Premda mu je ona uzvratila kako je iz toga izvukla pouke, mogla je profesoru prava uzvratiti protupitanjem zagovara li on to kolektivnu odgovornost, a aktualnom predsjedniku države da, ako djeca ne trebaju ispaštati za grijehe svojih roditelja, onda to treba vrijediti i za stranačka zrnca.
Prilično je otrcano, uz to što je neutemeljeno, prozivati Josipovića zbog ZAMP-a uređenog po europskim standardima, ali time što kaže da to čine oni koji nemaju pojma o autorskim pravima neće promijeniti mišljenje onih koji u tomu vide pljačku. Iracionalno je očekivati od Josipovića ozbiljniju kritiku Vlade, pogotovo ne sada i izvan okvira dopuštene samokritike, premda je licemjerno kad na tomu inzistiraju stranački kandidati. Predsjedničko i diplomatsko iskustvo dvoje kandidata kao prednost, ili mana, u podosta trivijaliziranom sučeljavanju kao što je bilo ono na RTL-u, posve je nebitno. Ali kao i da najrespektabilnije sučeljavanje može nešto bitno promijeniti kod galvaniziranih birača. Ako itko od ovakvih sučeljavanja može profitirati, onda je to Sinčić, favorit razočaranih vlašću i politikom koji je neočekivano banuo u kampanju, a zbog svoje mladosti, revolucionarnosti i kao autsajder jedini nema što izgubiti. Buntovna, protuinstitucionalna pa i anarhična Hrvatska u njemu je dobila nepatvorenog predstavnika koji se dobro nosi s kandidatima "industrijske" politike. Pitanje je samo koliko su dosadašnje ankete, bez obzira na reprezentativnost, odraz stvarnog stanja jer bi, imajući na umu mušičavu specifičnost pa i izvjesnu "građansku lijenost" njegovih potencijalnih birača, upravo kod njega mogla biti najveća odstupanja kad se od birača bude tražila aktivnost. Ali i dobra zabava na račun stranačkih projekata bit će njegov izborni uspjeh.
>> Kujundžić pokazao da pomno prati ankete i da nije dobro primio posljednju
Josipović spiskao do sada 6 miliona, a Sinčiću predbacuje za posuđeni stari auto da je korupcija. Zbilja nema mjere, a kao fini gospodin.