Kada je lani u svibnju Irfan Anadolac u virovitičkom prigradskom naselju Antunovac otvorio Venitu, pogon za šivanje jakni, kaputa i drugih gornjih odjevnih predmeta, primio je iskrene želje za uspjehom ne samo lokalnih političara nego i drugih poduzetnika koji su mu čestitali na hrabrom poslovnom pothvatu u vrijeme žestoke krize.
Stalni i poznati kupci
Hrabrost i promišljen poslovni plan, koji nije uključivao ekspresnu zaradu nego sigurnog kupca, provjereno tržište i proizvod isplatili su se – u Veniti, koja godišnje kupcima u Njemačkoj isporuči oko 20.000 komada odjevnih predmeta danas radi 30 djelatnika, uglavnom žena. Idući mjesec će zaposliti još tri radnice, a do rujna 2011. planiraju proizvodni ciklus zaokružiti sa 45 djelatnika i proširenim pogonom. I to bez ijedne kune kredita, jer su milijun kuna uloženih u početak rada supruzi Anadolac dali iz vlastitih sredstava i tu praksu zadržali do kraja.
– Mislim da je to velika prednost zbog koje još poslujemo. Bez kredita i dugova. Imamo stalne kupce, naručitelje, od kojih je poznati Bauer samo jedan. Bavimo se isključivo lohn-poslovima i sva naša proizvodnja ide u izvoz. Šijemo jakne, kapute, kostime, ali i njemačke narodne nošnje – kaže Irfan.
– Posao nije lagan, ali naviknete se, a redovna plaća, doprinosi, bolovanja i slobodni dani u ovim uvjetima kakvi su u Hrvatskoj danas izvrstan su razlog da budete zadovoljni svojim poslom, bez obzira što vas nakon 30 godina već prsti bole, cirkulacija muči i leđa obolijevaju – kaže Edica Graša (47), koja je prije Venite radila u propaloj Virovitičanki te u proizvodnji cipela. Danas radni dan provodi za šivaćim strojem i šivanjem džepova za njemačke narodne nošnje ili uniforme nekog orkestra. Iako uspješno posluje, Venita je daleko od idealnog stanja. U tekstilu nikad nije bilo teže – smatra Anadolac.
Teže u budućnosti
Tekstilce izvoznike muči konkurencija na stranom tržištu. – Stranac će radije uzeti poduzeće čija je zemlja članica EU nego naša poduzeća jer su u onda oslobođeni plaćanja carine na proizvode. Drugi problem je kineska proizvodnja s kojom bi se bilo neozbiljno uopće natjecati – smatra Irfan, koji ističe kako će zbog masovne proizvodnje iz Azije malim pogonima poput njegova biti još i teže u budućnosti ako se država za tu granu industrije u Hrvatskoj ozbiljno ne pobrine.
šteta da nemaju kredit. tko zna kome bi sve šivali ovako samo njemcima. a s kreditom bi mogli i sjevernokorejancima.... šteta baš šteta. a možda da ipak dignu kredit i postanu svjetska firma .....