Ministar obrane, Mario Banožić uoči 30.e obljetnice osnivanja HV-a (ZNG) pokreno je pitanje ponovnog uvođenja obveznog vojnog roka. To je trend u zadnje vrijeme u Europi i mnoge zemlje koje su bile odustale od te obveze, sada traže načina kako omasoviti služenje vojnog roka, ali u novim okolnostima, uglavnom bez prisile.
– Dvije trećine građana je za uvođenje obveznog vojnog roka, pokazala su istraživanja. Pitanje je motiva, najčešće roditelji jesu za to, ali prije svega iz odgojnih mjera. Što mislim da nije ispravan motiv. Tom temom se još moramo baviti u društvu, ali siguran sam da je ispravan korak da se ide prema vraćanju obveznog vojnog roka – poručio je Banožić.
Zadnji pokušaj povratka ove obveze zbivao se na početku mandata prethodnog ministra obrane Damira Krstičevića, prije četiri godine, kada je osmišljen plan da se pronađe neko “prijelazno” rješenje. Plan se sastojao u tome da se u vrijeme ljetnje školske i studentske stanke u vojne kampove usmjeri nekoliko tisuća mladih na najviše dva mjeseca obuke. Procijenjeno je da bi tako mladi ipak i na “logorovanju” uspjeli steći osnovna vojna znanja. Pozivali bi se samo oni mladići, ali i djevojke, koji bi potvrdili da imaju interes.
No, zbog straha od raspoloženja u javnosti, ali i kronične besparice, projekt je zaustavljen. Ročnici bi, naime, bili plaćeni za boravak u vojnom kampu, a tome treba dodati i trošak za uniforme, hranu i smještaj.
Novost je, pak, da je Banožić izrazio uvjerenje da je Hrvatskoj neki oblik obveznog vojnog roka ipak potreban. HV je brojčano mala vojska s oko 15.000 profesionalnih vojnika i časnika, a u MORH-u je još zaposleno nešto više od 1000 osoba. Godišnje “fluktuira” oko 1000 vojnika, a HV se uglavnom popunjava iz redova dragovoljnih ročnika. No njih je godišnje od 300 do 500, samo dvije godine njihov se broj približio 1000, kada su organizirane tri “rotacije” obuke godišnje. Taj sustav, očito više ne zadovoljava.
Ukidanje obveznog vojnog roka bilo je najavljeno iznenada, krajem 2007., a od 2008. ročnici više nisu dolazili na obuku. Odluku je usvojio Sabor, te je provedena suspenzija obveznog (trajao je 6 mjeseci) i uvođenje dragovoljnog služenja vojnog roka. Ipak, ostavljena je mogućnost da se odluka, u slučaju ugroze RH, može staviti izvan snage te se novake može i dalje pozivati na služenje vojnog roka.
U Ministarstvu obrane tada su tvrdili da nepozivanje novaka neće imati utjecaja na borbenu spremnost Oružanih snaga koje bi se do 2015. trebale razvijati po planu od najviše 2000 dragovoljnih ročnika godišnje. Kako vidimo, to je bio preoptimistični plan. Ukidanje vojnog roka bilo je provedeno pod egidom reforme i “modernizacije” vojske, sukladno tadašnjim trendovima da je mala, profesionalna vojska dovoljna za održavanje nacionalne sigurnosti. U međuvremenu, dogodili su se zabrinjavajući trendovi, profesionalna vojska stari, a sustav pričuvnih snaga osiguran je samo na papiru jer se ne odvijaju nikakve vježbe, dodatne obuke ili barem jedan put godišnje “postrojavanje”.
Mlade generacije ne posjeduju gotovo nikakva praktična znanja koja bi mogla zatrebati u vrijeme kriza, ne samo ratnih, nego i u slučaju elementarnih nepogoda, primjerice potresa, gdje su mladi pokazali veliko srce, ali nikakvu obučenost.
VIDEO Čudesni Francuz gotovo je nevidljiv i 'razgovara' s pilotom
Hoće i ministar Banožić odslužit vojni rok, pošto nije služio