Bankari: Nužno je gledati i razliku u plaćenoj kamati

ma ja to nista ne vjerujem konverzija simo tamo opet ce preveslat narod kak njima odgovara

Sad kad ste uzeli novce van dozvoljenih 13,5 %...sad vam je bitna kamata...a dosad kad ste ljudima uzimali novac na tečajne razlike,klizne kamate i predimenzionirane naknade kanata je bila po zakonu...kakvi licemjeri..

Mikrogrizzly baca kosti da se ljudi svadjaju..najgora vrsta ljudi...fuj

Lihvari dijele lekcije o pravednosti :-)

Ajmo pogledati u retrovizor kamate - recimo da je 2006. uzet neki kredit, kad je osim gen. Gotovine najviše tražen bio jamac, kao što glasio ondašnji vic. Tko se odlučio na kredit u CHF protuvrijednosti, tipična kamata je bila 4-5 %, na euro 6-7 i kasnije na kn kredit preko 8 %. Znači, sve do 2010. godine su dužnici u CHF, slijedom tih istih kred.ugovora, kod tih istih banaka, danas proglašenih bezdušno lihvarskim, uživali pogodnosti bitno niže kamatne stope na CHF kredite. Tih godina je čak 60 % svih prodanih auta u RH bilo prodavano preko kred. linija u CHF - i kako su to bili kratkoročni krediti na 2-5 godina, uglavnom su otplaćeni u cijelosti ili pri kraju kad ih je "štrajfao" porast CHF 2010. uslijed krize eurozone (Grčka). Danas famozni "visokotoksični" krediti u CHF su se ispostavili kao idealna financ. proteza kad se radilo o kreditima na par godina. Za to vrijeme dužnici u euro i kn plaćaju višu kamatnu stopu, o njima nitko ne skrbi i ne pita kako im je. Ne zaboravite, devizna klauzula je nesporna (vidi nedavnu presudu Vrhovnog suda) i zakonski je isto da li se njihao tečaj eura 7.20-7.70 kn ili CHF 5.30-7,05 kn. I samo ovi potonji digli medijsku ciku i vrisku da ih se lihvari, a do te spoznaje su došli tako da su cool kredit u CHF pretvorili u kn. Aj, ček malo - ti krediti nose skoro duplu kamatnu stopu i to je nedozvoljeno preračunavanje. Tko meni ne vjeruje, kako je doista bilo, nek utipka u tražilicu: Švicarci su sve do 2010. bili u plusu, rugali se eurima. Dobit će na br. 1 članak tog naslova gdje su uspoređivane otplatne rate i ušteda za korisnike CHF kredita je bila po par sto kn mjesečno na nekoj tipičnoj rati od 2 tisuće kn. Kad su dospjeli u razdoblje gdje je porasla vrijednost CHF, a sad nek ih spašava država na račun proračuna, što su de facto porezne olakšice za banke jer će to država namaknuti "guljenjem" ostalih poreznih obveznika. Oni su medijski izrazito glasni jer dosta elite ima kredite u CHF i moraju uvijek biti u najviše povoljnoj poziciji -nema šanse da bi država pomogla onima koji su se mudrije zadužili u eurima (umjeren valutni rizik) ili kn, bez valutnog rizika, ali uz gadnu kamatnu stopu.

Pretpostavljam da su se mnogi upitali kako nastaje novac i tko ga štampa. Zanimljiva djelatnost! Ali sigurno je barem to pod nadležnosti države, odnosno naroda kojeg bi država trebala predstavljati. Moram vas razočarati štovani ljubitelji Europske Zajednice. Naime, Lisabonski sporazum kaže sljedeće: Article 111a Without prejudice to the powers of the European Central Bank, the European Parliament and the Council, acting in accordance with the ordinary legislative procedure, shall lay down the measures necessary for the use of the euro as the single currency. Such measures shall be adopted after consultation of the European Central Bank.”. Vrijednost jedne valute je upravo u njenoj ekskluzivnosti. SECTION 4a THE EUROPEAN CENTRAL BANK Article 245a 1.    The European Central Bank, together with the national central banks, shall constitute the European System of Central Banks (ESCB). The European Central Bank, together with the national central banks of the Member States whose currency is the euro, which constitute the Eurosystem, shall conduct the monetary policy of the Union. Znači da privatno poduzeće vodi monetarnu politiku Europske Unije. A što je sa suverenosti, odnosno koja se država odrekla monetarne suverenosti? 3.    The European Central Bank shall have legal personality. It alone may authorise the issue of the euro. It shall be independent in the exercise of its powers and in the management of its finances. Union institutions, bodies, offices and agencies and the governments of the Member States shall respect that independence. Europska Centralna Banka (privatno poduzeće) je nezavisna u obavljanju svojih ovlasti i upravljanju svojim financijama. Sve institucije Unije moraju poštovati tu nezavisnost. (!?) Article 128 (ex Article 106 TEC) 1.    The European Central Bank shall have the exclusive right to authorise the issue of euro banknotes within the Union. The European Central Bank and the national central banks may issue such notes. The banknotes issued by the European Central Bank and the national central banks shall be the only such notes to have the status of legal tender within the Union. Europska Središnja Banka (ponavljam: privatno poduzeće) ima isključivo pravo izdavanja novčanica unutar Unije. Pa da vidimo kako nastaju te toliko u Hrvatskoj željene novčanice. Europska Unija zaželi 10 milijardi eura i to javi Europskoj Centralnoj Banci. Oni štampaju tu količinu novca a zauzvrat dobiju isto toliko državnih mjenica sa kojima se Unija obvezuje da će isti taj novac vratiti, uz kamate. Naravno novac se ne posuđuje po njegovoj realnoj vrijednosti, papir + tinta + troškovi štampe, nego po nominalnoj vrijednosti. Znači novac je nastao iz duga, i u tome je poanta svih naših problema. Umjesto da suverena država, koristeći svoju monetarnu suverenost, izdaje novac prema potrebama investicija ona se zadužuje kod privatnih bankara u naše ime. Da li nam je to netko objasnio? Da li nas je netko pitao da li se želimo odreći monetarne suverenosti? A da li postoje monetarno suverene zemlje i kako se odražava ta suverenost na njih? Možda možete i sami malo potražiti, sad kad vam se uvukao crv sumnje. Na kraju moram samo reći da je sve što sam napisao veoma pojednostavljeno i prostor mi ne dopušta da objasnim puno pitanja koja se sama po sebi nameću ali, kao što sam rekao na početku, cilj je bio samo malo zagrebati po površini.

Gotovo svi misle da banke posluju tako da posuđuju novac koji su dobili kao polog od ljudi koji žele štedjeti. Dakle ja položim 1000 eura i za to dobijem, pretpostavka, 2% kamate a banka posudi taj isti novac uz kamatu od, recimo, 8%. Razlika je zarada i, da je tako, ništa ne bi bilo čudno. Vjerovali ili ne, nije tako. Banke jednostavno stvaraju novac iz ničega, odnosno sa nekoliko klikova mišem. Kako je to moguće? Jednostavno, statistička je činjenica da je papirnati novac u opticaju između 3 i 8% volumena kapitala (procjene su različite ali ne prelaze 8%) koji cirkulira u cijelom svijetu. Isto tako je činjenica da kada uzmete kredit na kuću niti jedna banka vam neće dati vreću punu novaca. “Prebaciti” će vam novac na račun, dati će vam čekovnu knjižicu i tako će papir i brojevi krenuti u opticaj. Malo će tko vidjeti taj papirnati novac e vi najmanje. Netko će reći da ček ima vrijednost jer za njega možemo kupovati. Točno, i upravo je u tome problem: vrijednost čeka proizlazi iz igre među bankama (koje razmjenjuju “obećanja plaćanja”), iz njihovog saučesništva, iz obmane, iz neznanja. Ovaj perverzni mehanizam stvaranja novca iz ničega zove se “Seigniorage” drugog stupnja (engleski termin za kojeg ne znam hrvatski prijevod, ali u suštini znači “danak feudnom gospodaru”). Mnogi će se upitati kako je to moguće, pa ipak postoje državne centralne banke koje bi trebale nadgledati poslovanje privatnih banaka. A ako one ne rado dobro svoj posao tada imamo i Europsku Centralnu Banku (BCE). Na njihovom čelu su guverneri, zar ne? Etimologija nam kaže da ta riječ proizlazi iz latinskog gubernator koji opet vuče korijen iz grčkog kybernetes, kormilar, obično se koristi za državne službenike raznih funkcija. Sve nas nekako upućuje da je riječ o državnim strukturama koje se i te kako brinu o interesima naroda. Ne znam kako je u Hrvatskoj, to ćete vi provjeriti, ali evo kako stvari stoje u Italiji i u Europi: Dioničari Talijanske Centralne Banke (Banca d’Italia): Intesa Sanpaolo S.p.A. – 30.3% UniCredito Italiano S.p.A. – 15.7% Banco di Sicilia S.p.A. – 6.3% Assicurazioni Generali S.p.A. – 6.3% Cassa di Risparmio in Bologna S.p.A. – 6.2% INPS (jedina državna institucija) – 5.0% Banca Carige S.p.A. – 4.0% Banca Nazionale del Lavoro S.p.A. – 2.8% Banca Monte dei Paschi di Siena S.p.A. – 2.5% Cassa di Risparmio di Biella e Vercelli S.p.A. – 2.1% Cassa di Risparmio di Parma e Piacenza S.p.A. – 2.0% Cassa di Risparmio di Firenze S.p.A. – 1.3 I još neke banke u ne tako velikim postocima. Možemo slobodno zaključiti da “guverner” Talijanske Banke nije nikakav guverner nego predsjednik upravnog odbora jednog privatnog poduzeća pošto su svi dioničari, osim jednog (5%), privatne banke. A što je sa Europskom Centralnom Bankom? Dioničari su: Bank of Germany – 23,40% Bank of French – 16,52% Bank of England – 15,98% Bank of Italy – 14,57% Bank of Spain – 8,78% Bank of Netherlands – 4,43% Bank of Belgium – 2,83% Bank of Sweden – 2,66% Bank of Austria – 2,30% Bank of Greece – 2,16% Bank of Portugal – 2,01% Bank of Finland – 1,43% Bank of Denmark – 1,72% Bank of d’Irleland – 1,03% Bank of Luxembourg – 0,17% Zanimljivo, zar ne? Zar se i vama ne čini da smo pustili lisicu da nam čuva kokoši?