Zagrebački Ayurvedski centar Somalata postoji već treću godina.
Ayurvedski liječnik Tomislav Petrušić, voditelj centra, dio osnovnog
školovanja završio je u Austriji, dio visokog medicinskog školstva u
Zagrebu, a ostatak u Americi. Fakultet ayurvedske medicine završio je u
Šri Lanki i Indiji te je samo jedan od dvojice stranaca u cijelom
svijetu koji su završili takav stupanj i time stekli zvanje ayurvedskog
liječnika.
VL: Što je danas praktična ayurveda i
koliko ima veze s Indijom?
PETRUŠIĆ: Teško da možemo usporediti bilo kakvu današnju praksu s
dalekom poviješću, a posebno s Indijom. Tada su postojali drugačiji
načini prakticiranja ayurvede, ljudi su živjeli drugačijim,
jednostavnijim životom, a i vrijednosti života bile su drugačije. Sama
ayurveda nije se mijenjala, ali su se mijenjale okolnosti prakse.
Pristup drevnom čovjeku nije bio, niti je mogao biti jednak pristupu
modernome čovjeku. To ne znači da se ayurveda danas ne može
primjenjivati – baš suprotno; treba je prilagoditi mjestu i vremenu.
VL: Kako biste definirali ayurvedu?
PETRUŠIĆ: Riječ ayurveda znači nauk o životu. Ona ima nekoliko ciljeva.
Jedan je duhovni ili mentalno-emotivni boljitak svakog pojedinca.
Duhovni napredak je temelj svakog pojedinca. To nema veze ni s kakvom
religijom, već s potrebom za spoznajom svakog pojedinca kao duhovnog
bića.
Drugi cilj je prevencija. Ayurveda smatra prevenciju najvažnijim
čimbenikom ostvarenja sretnog i dugog života. U ayurvedi prevencija ne
znači otići jednom ili dvaput na godinu na sistematski pregled, već
svjesno voditi stil života koji će podržati sretan i dug život. Stil
života uključuje prehranu, prehrambene i druge navike. Sve te stvari
moraju biti u skladu sa svakim pojedincem jer ayurveda je cjelovita
medicina te svakome pojedincu pristupa na jedinstven način.
Treći cilj ayurvede terapeutsko je, odnosno kurativno, djelovanje.
Riječ je o djelovanju protiv bolesti, do koje je došlo jer osoba nije
vodila računa o prva dva cilja ayurvede. Ayurvedske zdravstvene
preporuke ne uključuju ništa drugo do jednostavnih i logičnih
zakonitosti života. U tradicionalnim tekstovima postoje preporuke za
sve životne situacije i prilike, od rođenja, spolnih odnosa i braka do
smrti.
VL: Kakav je status ayurvede kod nas?
PETRUŠIĆ: Jedan od uvjeta za ulazak u EU je i regulacija
komplementarnih medicina, poput ayurvede, tradicionalne kineske
medicine i homeopatije. Njih je SZO već odavno priznao – ayurvedu još
1970-ih. Jedna od malo dobrih stvari koje donosi globalizacija jest
upravo širenje ayurvedske medicine.
VL: Kako se učila ayurveda prije tog
priznanja, a kako poslije?
PETRUŠIĆ: Ayurveda se učila na drevnim učilištima ili u zajednicama
Gurukul. To je tradicionalno učenje. U drevno doba postavljali su se
visoki standardi odabira budućih studenata ayurvede. U drevnim
tekstovima postoje stranice i stranice o kvalitetama koje mora
posjedovati osoba da bi bila kandidat za tradicionalnog ayurvedskog
liječnika.
Nastojalo se očuvati čistoću prakse upravo postavljanjem visokih
standarda koji su uključivali duhovnu, emotivno-mentalnu i fizičku
komponentu. Kandidat je trebao pokazivati aspekte zdravlja na svim
razinama. Ayurveda se izučavala najmanje sedam godina.
Danas se ayurvedu uči na visokim učilištima, na razini dodiplomskog,
postdiplomskog i doktorskog stupnja.
Kad se pojavio takav sustav, koji je standardiziran unutar Šri Lanke,
Indije i većine zemalja južne Azije, SZO ju je priznao kao medicinski
nauk i svrstao je u paralelni medicinski sustav. Rječnikom zapada:
komplementarni medicinski nauk.
VL: Za razliku od Hrvatske, gdje
država priznaje samo sustav alopatske medicine, u Indiji, kolijevci
ayurvede, postoji nekoliko službenih medicinskih sustava. Koji su to?
Znači li to da svi oni imaju svoje ljekarne, bolnice i škole u sklopu
zdravstvenog osiguranja?
PETRUŠIĆ: U Indiji postoji sedam medicinskih sustava. Indijska vlada
priznaje ih sve, ali podupire samo šest. (Sedmog financijski podržava
tibetanska vlada u izbjeglištvu u Indiji. Riječ je o tibetanskoj
tradicionalnoj medicini). Tih šest jesu ayurveda (koja je
najraširenija), a zatim siddha, unani tib, homeopatija, joga i
naturopatija te alopatska medicina.
Budući liječnici bilo koje od tih medicina u prve dvije godine pohađaju
predmete i praksu modernog medicinskog nauka istodobno sa svojom
tradicionalnom praksom. U ayurvedi postoje sve grane medicine kao i u
zapadnoj medicini.
VL: Kako izgleda vaš uvodni ayurvedski
pregled?
PETRUŠIĆ: Ayurveda ima svoj jedinstveni sustav dijagnostike. Ukratko,
način na koji osoba ulazi na vrata, određene geste, govor, stav, itd.
već su pokazatelji stanja pojedinca. Dijagnostika pomoću pulsa, očiju,
jezika i razgovor s pacijentom osnovni su dijagnostički alati. Postoji
još i pregled urina i stolice koji se na zapadu rjeđe koristi. Ovim
jednostavnim metodama zapravo se dijagnosticira određeno stanje uma,
duha i tijela te energetsko stanje organa.
Određuje se konstitucija pojedinca te njegov odmak od prirodnih
bio-fizioloških procesa koje svaki pojedinac iskazuje na jedinstven i
neovisan način, nimalo jednak bilo kojem drugom pojedincu. Ovdje ne
govorimo o postavljanju dijagnoze u smislu zapadne medicine. U ayurvedi
ne postoji stanje koje je trajno jer mi smo živa bića i sve dok živimo
se mijenjamo i možemo odabrati nove izbore koji su u skladu sa
zdravljem i koji mogu promijeniti naše stanje ma koliko se to stanje
činilo teškim.
Uostalom, to podupiru i moderna istraživanja koja upozoravaju da se
atomi pojedinih organa zamijene za nekoliko tjedana ili mjeseci, a
cijelo tijelo nakon godinu dana. Ako su se sve naše stanice i atomi
obnovili nakon godinu dana, što nas to onda drži bolesnima? Simptomi u
ayurvedi su vodilje, a ne nešto protiv čega se treba boriti. Simptomi
će postojati sve dok smo živi, jer su oni izraz života. Kad tijelo
umre, svi simptomi nestaju – osim simptoma smrti.
VL: Kaže se da se ayurvedom može
smanjiti biološka dob. Je li to točno?
PETRUŠIĆ: Starenje je individualno. Neke osobe mogu biti u dubokoj
starosti, a osjećati se mladima i obratno. Prvi uvjet za zdravlje je
zadovoljstvo koje stvara unutarnji osjećaj sreće, a to donosi zdravlje
i mladost. Mladost i starost su stvar uma, a ne tijela.
Kakvi su misli i um, takvo je i tijelo. Što se tiče smanjivanja
biološke dobi ayurvedskim sustavom detoksifikacije, postoje određene
granice jer to ovisi o pojedincu, tj. o tome koliko je on u mogućnosti
držati se propisanih preporuka prehrane i stila života.
Naravno, panchakarmom se mogu eliminirati toksini iz tijela, koji su
često vezani uz pojam kiselosti krvi, a upravo u takvu okruženju
nekontrolirano nastaju slobodni radikali koji ubrzavaju proces
starenja, propadanje tijela te razvijaju bolesti. Jednostavnim uputama
i primjenom panchakarme može se okrenuti proces starenja, a time
smanjiti biološka dob pojedinca.
VL: Može li se reći da se ayurvedska
praksa ne svodi samo na materijalni dio našeg postojanja, već i na
suptilne energije kod kojih se ponekad mora potražiti uzrok problema?
PETRUŠIĆ: U ayurvedi postoji riječ karman ili akcija. Ona se odnosi i
na kemijsko-biološke i na mentalno-emotivne aktivnosti kao i na
aktivnosti svakodnevnog života. Svako djelovanje stvara reakciju.
To je zakon djelovanja i posljedice koji vrijedi u cijelom svemiru.
Upravo zato što se sve sastoji od atoma ne postoji mjesto gdje bismo
mogli nešto dodati ili oduzeti, a da za to ne bi postojala neka
posljedica ili reakcija. Prevedeno u ljudski život, to znači će sve što
osoba napravi stilom prehrane i života u skoroj ili daljoj budućnosti
iskazati posljedicu.
Od radnji koje podržavaju zdravlje možemo očekivati zdravlje, a od onih
drugih suprotno. Ayurveda ponekad ide i iza koncepcije jednog života.
Smatram da to nije ništa spektakularno, već samo dokaz da je svemir
beskonačan i da je energija neuništiva.
POGLED S RUBA ZNANOSTI
