Vratit ćemo si našu zemlju natrag - urlao je Alexander Gauland, novoizabrani član Bundestaga i jedan od vodećih političara ekstremno desno orijentirane Alternative za Njemačku (AfD).
Naime, posljednjih se godina mnogo govorilo o tzv. 'ljutitom građaninu' i 'ljutitom Nijemcu'. Ono što se izvan Njemačke percipira kao 'German Angst' (njemački strah) u međuvremenu se pretvorilo u 'njemački bijes'.
'Strah je očito emotivno stanje koje Nijemcima pruža opravdanje za sve vrste pogrešnog ponašanja' - piše Deutsche Welle.
O onima od kojih vođe AfD-a žele povratiti Njemačku je jako malo toga rečeno. U Njemačkoj je javni diskurs o useljavanju u pravilu kaskao za društvenom realnošću. No, zemlja je mnogo raznovrsnija nego što to političari misle.
U zastupničkom klubu demokršćanske Unije CDU/CSU u novoizabranom Bundestagu je svega 2,6 posto zastupnike koji nemaju njemačko porijeklo. Čak je i kod AfD-a ovaj postotak tri puta veći. No obje brojke pokazuju da su useljenici kao društvena grupa, blago rečeno, marginalizirani. Njemački gradovi su u međuvremenu mnogo raznovrsniji: ovdje je svaki četvrti stanovnik s useljeničkom pozadinom.
Prvi 'gastarbajteri' u Njemačku su počeli pristizati prije 6 desetljeća. Zakonodavci su se pobrinuli da se pridošlicama onemogući pristup njemačkom državljanstvu. Danas polovina od oko 20 milijuna građana Njemačke s useljeničkim korijenima posjeduje njemačku putovnicu.
No njihova politička moć je ograničena. Što zbog situacije u zemlji, što zbog činjenice da ne djeluju homogeno kako bi ostvarili svoje interese.
Realnost je da je svaki drugi prvašić u hamburškim osnovnim školama stranog porijekla.
I umjesto da se priprema teren za jedno koherentnije društvo, Njemačka se usredotočuje na pitanja nacionalnog identiteta i na to kako umiriti ljutitih 13 posto birača AfD-a.
Ne tako davno, prije uspona AfD-a, njemačka kancelarka Angela Merkel je pokušala odati priznanje naporima useljenika u stvaranju boljitka i prosperiteta Njemačke. Bila je svjesna toga da će njezina, toliko kritizirana, izbjeglička politika postati uspješna jedino ako se spoznaja o Njemačkoj kao uspješnoj useljeničkoj zemlji ureže u nacionalnu svijest.
Ona je zato 2015. pozvala stotine aktivista, bivših „gastarbajtera" i njihove djeca u kancelarski ured kako bi proslavili 60 godina od početka planskog useljavanja „radnika gostiju" iz Italije, Turske, Grčke, bivše Jugoslavije. Angela Merkel je zadobila povjerenje kod mnogih i probudila nadu kada je tom prilikom ustvrdila: „Vi ste isto tako dio Njemačke kao i svi ostali koji ovdje žive". Bez svojih useljenika Njemačka danas ne bi bila tako dobrostojeća.
Dugo je trebalo da se Njemačka oprosti od svog ius sanguis, dakle načela po kojem je Nijemac samo onaj tko ima njemačko porijeklo, i da nam, unatoč stranoj krvi, da pravo da i mi postanemo Nijemci. Tako smo nastali mi „Novonijemci".
No AfD je pronašao načina da se suprotstavi i ovom pojmu. Tijekom predizborne kampanje su osvanuli AfD-ovi plakati na kojima je stajalo „Novonijemci? Ne trebaju nam, radije ćemo ih raditi sami" iznad čega se nalazila fotografija trudnice.
Isprva je desno ekstremni pokret tvrdio da se njemačka politika više ne bavi njemačkim narodom. No došlo je vrijeme da „Novonijemci" poruče: naši roditelji su bili samo „gosti- radnici" ali ne i „gosti-građani". Izborno pravo im je bilo uskraćivano na svim razinama. No njihova djeca nisu „stranci s njemačkom putovnicom", kako nas desni
Vecernji list: ajde malo za promijenu umjesto da širite soroševske pamflete da npr napisete tekst o tome kako vam je povrat sa kioska veci od 80 % i da zapravo samo reciklirate stari papir u tiskari!