Toga listopadskog jutra, Nika Deković (17) probudila se sretna i nasmiješena. Spremila se za školu, poljubila majku i sestru i krenula prema autobusnoj stanici. Kazaljke sata pokazivale su da je 7 i 5.
Dečko ju je našao u krvi
Požurila je kako bi što prije ugledala dečka koji ju je svako jutro dočekivao na stanici na zagrebačkom Srebrnjaku. Taj 6. listopada 2008. nalikovao je uobičajenoj rutini mlade i entuzijastične učenice Škole primijenjene umjetnosti, sve dok je na stanici umjesto dečka nije dočekao Andrija Jauk (25), mladić u kojemu je Nika Deković vidjela prijatelja, a on u njoj neuzvraćenu ljubav koja ga je izjedala. Ugledavši pištolj koji je Jauk držao uperen u nju, bacila se na koljena i počela jecati.
– Nemoj, Andrija, nemoj – preklinjala ga je Nika prije nego što je u nju ispalio nekoliko hitaca, a potom i sebi pucao u sljepoočnicu.
Hici su odjeknuli ulicom. Nika Deković preminula je nekoliko minuta nakon pucnjave, dok je Andrija Jauk u kritičnom stanju prevezen na Rebro, gdje je umro nekoliko sati kasnije. Odmah nakon što je stigla hitna pomoć, Nikin dečko došao je na mjesto zločina i ugledao Niku kako u krvi leži na ulici. Izdahnula mu je na rukama.
– Još sam se nadao. Gladio sam je po glavi i govorio: "Bit će sve dobro!" – ispričao je dečko Nike Deković prije nekoliko godina u intervjuu 24sata. Ubojstvo te mlade i perspektivne djevojke u javnosti je ostalo u sjeni ubojstva koje se dogodilo samo dva sata nakon što je ona ubijena. Naime, isti dan, oko 11 sati, ubijena je i pravnica Ivana Hodak (26), kći poznatog zagrebačkog odvjetnika Zvonimira Hodaka i bivše ministrice Ljerke Mintas-Hodak, koju je ubio tada 63-godišnji Mladen Šlogar. No, činjenice o ubojstvu Nike Deković pokazale su da se ono pravodobnom reakcijom policije moglo spriječiti.
Naime, Andrija Jauk koji je radio kao zaštitar Sokol Marića u Nami na Kvatriću, dobio je dozvolu za nošenje oružja na temelju starog liječničkog nalaza koji je ukazivao da je riječ o psihički stabilnoj osobi, ali Jauk u trenutku dobivanja dozvole to nije bio. On je sredinom rujna svojoj psihijatrici priznao da je nabavio pištolj.
Upozorenje psihijatrice
Budući da je primijetila da se njegovo zdravstveno stanje pogoršava te da je uznemiren i suicidalan, smatrala je da ne bi smio posjedovati dozvolu za oružje. Dopis o tome žurno je poslala zagrebačkoj policiji. Odjel za upravne poslove dopis je dobio tri dana kasnije, a u potragu za Andrijom Jaukom krenuli su tri dana nakon primitka dopisa. Policajci iz črnomerečke postaje puna dva tjedna u potrazi za Jaukom kucaju na njegova kućna vrata, ali ga ne nalaze. Međutim, ni u jednom trenutku nestabilnog Jauka nisu potražili u Nami na Kvatriću, a znali su da ondje radi kao zaštitar. Pitanje o tome je li se pravodobnim oduzimanjem oružja rastrojenom mladiću moglo spriječiti da se ugase dva mlada života, ostaje visjeti u zraku. Policajci su bili pod internom istragom MUP-a, ali zbog svog (ne)djelovanja nikada nisu odgovarali.
>> Ispalili majci dva hica u glavu i zatim je bacili u septičku jamu
>> Ni do danas nije otkriveno tko je ubio vlasnika Montmontaže
