Vijest glasi: “– Nema potrebe da se organizira referendum o euru – kazao je premijer pozivajući se na latinsku izreku ‘ne dvaput o istome’. Premijer tumači da su hrvatski građani 2011. godine referendumom podržali ugovor o pristupanju Europskoj uniji, a uvođenje eura dio je toga ugovora”.
Na prvi pogled uvjerljivo, jako uvjerljivo, ali već na drugi nije, na treći još manje. Jer, da se podsjetimo – prema službenim rezultatima Državnog izbornog povjerenstva na referendum je izašlo 43,51 posto hrvatskih birača, od čega je za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju glasovalo 66,27 posto a 33,13 posto bilo je protiv.
Dakle, premijerovo tepanje javnosti sintagmom “hrvatski građani” i sličnima stil je najobičnijeg obmanjivanja. Nisu referendum o ulasku u EU podržali “hrvatski građani” nego podosta manje od trećine hrvatskih birača, ili nešto više od četvrtine (!!!), točnije 28,83 posto! No možda Plenković računa da će se otprilike toliko Hrvata u njegovu mandatu ili mandatima zadržati u Hrvatskoj, pa bi u tom slučaju njegove riječi bile u skladu sa stvarnošću. Toliko zasad o uvjerljivosti premijera.
Drugi najvažniji zagovaratelj uvođenja eura Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke, koja već dvadesetak godina sa svojim čelnicima Rohatinskim i Vujčićem, služi kao servis stranih profitera koji pljačkaju Hrvatsku, kao glavni argument za uvođenje eura ističe prestanak rizika od valutne klauzule.
Na to mu predsjednik Živog Zida Vilibor Sinčić, koji se zauzima za referendum o euru, lijepo odgovara: “Ne treba zbog toga uvoditi euro. Samo treba promijeniti jednu stavku u Zakonu o obaveznim odnosima i ukinuti valutnu klauzulu. Time će nestati valutni rizik”. Sinčić je također rekao: “Treba jasno reći da uvođenjem eura Hrvatska prestaje biti država. Gubimo alate kao što su upravljanje tečajem, kamatnim stopama itd. Cijela emisija novca a time i gospodarski tokovi bit će kontrolirani negdje drugdje, često suprotno našim nacionalnim interesima na što nećemo moći utjecati”. Sinčićevi savjetnici za financije, monetarni sustav i gospodarstvo vrsni su hrvatski ekonomisti, pa on ne blebeće kao SDP-ovi Marasi, Bauci i ostali Stazići.
Očito je da bi Hrvatska uvođenjem eura pala u još dublju ovisnost o svojim europskim i svjetskim gazdama i bešćutnim institucijama, naravno, bez pristanka i glasa “hrvatskih građana”. No ne bi to bila nikakva novost u hrvatskom sluganstvu prema inozemnim moćnicima, kojima su bili pokorni svi premijeri i sve vlasti od Tuđmanove smrti. Nikome u toj pokornosti nisu padali na pamet građani i referendum. Nije bilo referenduma ni kad je Račan prodavao banke, Inu..., ni kad se odlučivao za “čudnovatog kljunaša” zvanog ZERP umjesto za gospodarski pojas na Jadranu. Nije ga bilo ni kad je Sanader jednako predano nastavio krčmiti Hrvatsku, kad je nastavio prodaju banaka i velikih strateških tvrtki, ni kad je poput Pavelića 25 tisuća četvornih kilometara mora prepustio Talijanima...
Sve to što su prodavale, predavale i od čega su se odricale hrvatske vlasti bilo je u vlasništvu građana. A sada se vlast odriče i kune, koja je izrazit znak hrvatskog identiteta ne samo kao naziv novca nego i kao povijesno naslijeđe, kao sredstvo naplaćivanja i plaćanja, zarađivanja i potrošnje, kao sredstvo komunikacije među milijunima hrvatskih građana u njihovim tvrtkama, u obiteljima, trgovačkim centrima, restoranima, kafićima, na blagajnama različitih ustanova i prijevoznika, na mnoštvu tržnica...
No u osobi i politici Andreja Plenkovića nema osobitih hrvatskih i nacionalnih biljega. Kako mu je važnije dodvoravanje Europskoj uniji ulizivanjem Ukrajini i animozitetom prema Rusima te sramotnim protivljenjem Kataloniji, njezinu referendumu i težnji za neovisnosti, mogla se i očekivati i njegova odlučnost u uvođenju eura. I to dok u zemlji koja se najviše poistovjećuje s Europskom unijom, u Njemačkoj, stalno raste broj građana koji su za povratak marke, u svim anketama ih je protiv eura više od polovice a u nekima čak i dvije trećine! Odnos prema euru učvršćuje ili ljulja Angelu Merkel, a nije isključeno da bi referendum u euru jako poljuljao Plenkovića, pa je zato “nepotreban”.
A ne samo što se odbacuje narod u odlučivanju o uvođenju eura, odbacuju se i mišljenja ekonomskih autoriteta koji mu se mahom protive. Što će Plenkoviću narod i stručnjaci kad njega pred kamerama onako ljupko straga štipa predsjednik Europske komisije Juncker a naš se premijer rastapa od veselja i uzvraća mu ljupkim osmijehom!
......mozda Plenkiy softfrendly....