Hrvatski su iseljenici, možemo to slobodno reći, diljem svijeta kroz povijest ostvarili zapažene uspjehe, unatoč tome što njihov život uglavnom nije bio lak, posebice kada bi se našli u zemlji čije običaje i jezik ne razumiju. Plemenitu zadaću pomoći hrvatskim iseljenicima u Americi na sebe je početkom prošlog stoljeća preuzeo Josip Marohnić, čijem prosvjetiteljskom i dobrotvornom radu američki Hrvati mogu zahvaliti uspješnu integraciju u američko društvo i održavanje veze s kulturom domovine. Marohnić, rođen 1866. godine u Hreljinu pokraj Rijeke, u mladosti je nastojao život za sebe stvoriti u svojoj domovini, ali se 1894. s obitelji pridružio masi iseljenika koji su brodovima odlazili u Ameriku. Pritisnuti krizom u tadašnjoj Hrvatskoj, izazvanom posebice propašću vinogradarstva zbog bolesti vinove loze i uvoza jeftinog vina iz Italije, mnogi su bili prisiljeni na to. Marohnić se prvo nastanio u Chicagu, a zatim u Pittsburghu. Oba su grada bila poznata po velikom udjelu hrvatskog stanovništva, a potonji je, sa svojom metalurškom industrijom kojoj je uvijek trebala radna snaga, bio pravi magnet za Hrvate.