Teško oštećen nakon bombardiranja rafinerije u Blechammeru, letio je 20. studenoga 1944. američki bombarder B24 Liberator nisko nad Hvarom. Deseteročlana posada “Malog cvijeta”, kako su svoj avion prozvali, gledala je kamo sletjeti. Nije bilo druge nego spustiti se na more.
Svi su imali sreće, spasili su ih Hvarani te povezali s partizanima, no “Malom cvijetu” nije bilo spasa, potonuo je na dubinu od oko 40 metara pet milja zapadno od Sućurja. Zauvijek je ostao prikovan uz muljevito dno mora.
Trup slomljen, krila cijela
Gotovo 65 godina kasnije okupila se u Podgori mala Večernjakova ronilačka ekspedicija. Cilj nam je bio baš taj avion. U Podgori nas je dočekao Alen svojim 10-metarskim gliserom. Boce su bile napunjene, oprema na broju, pa samo po sasvim mirnome moru zaplovili prema Sućurju.
Susreli smo i dupine koji su se poigravali pedesetak metara od nas. Brzo smo prošli istočnu puntu Hvara i stigli blizu mjesta pada zrakoplova. Alen je uključio sonder, polako pomicao brod te na kraju bacio sidro samo nekoliko metara od aviona koji se nalazio 40-ak metara ispod njega.
– To ja zovem preciznost – zadovoljno je zaključio. Sidonu i Anti pridružili su se domaćini naših prijašnjih ekspedicija, Neno s Korčule i Anton iz Rogoznice. Svi vješti ronioci, začas su navukli opremu i skočili u more. Tonuli smo prateći sidreni konop, koji nas je odveo ravno do aviona. Neno je išao prvi, ostali za njim praćeni bljeskovima Sidonova blica. Uskoro su se pred nama pojavili obrisi Liberatora.
Zapinjale za elise
Krila, svako sa po dva velika elisna motora, ukazala su se pred nama sasvim čitava, dok se isto ne može reći za trup, koji je slomljen i isprepleten sajlama i ribarskim mrežama što su za njega godinama zapinjale. Napravili smo nekoliko krugova oko zrakoplova, zavirivali u unutrašnjost, dok se Sidon trudio napraviti što bolje fotografije.
Ribe su bezbrižno plivale, a i sam zrakoplov kao da se uklopio u podmorski svijet, postao dom morskoj flori i fauni. Brzo je prošlo desetak minuta, koliko smo mogli provesti na dnu, morali smo polako, opet prateći sidreni konop, izranjati. Sigurnosti radi, ispod broda obješena za konop čekala nas je puna boca zraka ako ga kome nestane.
– Baš mi je bilo neobično vidjeti avion, koji obično gledamo visoko iznad sebe, na dnu mora – rekao nam je nakon izrona pun dojmova Ante.
