Okrutni građanski rat koji već pet godina bjesni u Siriji ne samo da je odnio najmanje 250 tisuća života i stvorio desetak milijuna izbjeglica već je u potpunosti razorio Siriju, nekoć jednu od najsekularnijih i najliberalbnijih zemalja arapskog svijeta. Posebno je to vidljivo u Alepu, gradu koji danas proživljava ono što je Sarajevo proživljavalo devedesetih godina prošlog stoljeća – pakao – te su ga mediji i počeli zvati Sarajevom Bliskog istoka.
Osam tisuća godina povijesti
Alep je prije izbijanja sukoba s više od dva milijuna stanovnika bio najveći grad Sirije, kulturni, poslovni, religijski i znanstveni centar regije. Alep je i jedan od najstarijih gradova svijeta, a vjeruje se kako su njegove prve građevine nastale oko 6 tisuća godina prije Krista. Ležeći na strateški važnoj poziciji, na križanju puteva između Mediterana i Bliskog istoka, Alep je oduvijek bio strateški važno trgovinsko mjesto i smatran je konačnom, zapadnom točkom Puta svile. Na važnosti je Alep izgubio nakon što je prokopan Sueski kanal, no u okviru Sirije i dalje je ostao središte sirijske kulture i civilizacije. Multikulturalnost kojom je Sirija odisala do početka rata najvidljivija je bila upravo u Alepu gdje se uz brojne džamije nalazilo i pedesetak kršćanskih crkava i židovskih sinagoga. Po svojoj toleranciji i uvažavanju Alep je za Bliski istok predstavljao ono što Sarajevo predstavlja za Bosnu i Hercegovinu. Mjesto suživota i sklada ljudi različitih vjeroispovijesti. Alep je bio i grad kulture, brojnih muzeja, grad u kojemu se osam tisuća godina stara povijest isprepletala sa suvremenim načinom života. Bio je i grad kulinarstva čiji su kuhari čak razvijali i specifični, alepski stil kuhanja. Alep je bio i vodeće sveučilišno središte s oko 60.000 studenata, a trgovačka važnost grad je pretvorila u središte cijele regije.
Cijela ova dugo godina građena slika doslovno je nestala u roku od nekoliko mjeseci. Godinu dana po izbijanju sukoba u Siriji najveći sirijski grad podijeljen je na nekoliko dijelova, a borbe su se prenijele doslovno na ulice.
Strateški važan, ne samo zbog svog prometnog položaja na sjeverozapadu zemlje nego i zbog svoje propagandne uloge, Alep je primarni cilj gotovo svih strana koje se danas bore u Siriji. I svi oni imaju svoj komadić ovog grada.
Zapadni dio kontrolira Slobodna sirijska vojska, koalicija većinom sekularnih snaga koja već godinama pokušava svrgnuti režim Bashara al-Assada. Južni i sjeverni dio grada, kao i vojnu bazu Kuweyres na istoku kontrolira pak režimska sirijska vojska pod zapovjedništvom generala iz Damaska, dok se kroz “njihovo” područje provlači i veliki dio grada koji kontroliraju islamisti ISIL-a. U samom središtu Alepa nalazi se i malo područje pod kontrolom Kurda koje se proteže na samo nekoliko blokova stambenih zgrada. U stalnom okršajima “svako protiv svakoga” Alep danas izgleda navlas isto kako su Sarajevo ili Vukovar izgledali po završetku rata. U gradu nema nijedne zgrade koja nije primila izravan topovski pogodak ili koja barem nije zasuta stotinama gelera. Gotovo su sve sporedne ulice neprohodne za vozila jer se na njima nalaze ruševine zgrada. Stoga automobili danas voze samo po nekoliko glavnih prometnica. A i to neprestano pod puščanom ili minobacačkom vatrom suprotne strane.
Civili pod žestokim udarima
Prije desetak dana postrojbe Assadove vojske potpomognute iranskim dobrovoljcima, ali i udarima ruskog zrakoplovstva počele su veliku ofenzivu kojoj je cilj, kako tvrde, vratiti potpunu kontrolu nad najvećim sirijskim gradom.
– Situacija je danas teža nego ikad prije. Grad je razrušen, nema struje ni vode, a Assadove postrojbe napadaju uz pomoć stranaca. Idu taktikom opkoljavanja, plan im je okružiti ljude, ostaviti ih bez hrane i vode, pustiti ih da umru od gladi. U Alepu se odvija jedna od najvećih humanitarnih katastrofa današnjice, a svijet toga nije ni svjestan. Već se sada na granici Sirije i Turske nalazi 60 tisuća izbjeglica iz Alepa, a ako se nešto brzo ne učini, ako se ne zaustave napadi, broj izbjeglica iz grada koji će krenuti prema Turskoj, a potom i prema Europi u manje od mjesec dana bit će veći od 600.000 – kaže za Večernji list dr. Jammal Assad, predstavnik Sirijske nacionalne koalicije u Hrvatskoj.
Kako kaže, Sirijska nacionalna koalicija kao sekularna oporba drži zapadni dio grada Alepa u kojemu se nalazi velik broj civila. Izloženi su žestokim udarima ne samo režimske vojske, kojoj su sve ovo vrijeme uspješno odolijevali, već u posljednjih nekoliko mjeseci i udarima ruskog zrakoplovstva.
– Priča da se Rusi bore protiv ISIL-a u Siriji nema veze s istinom. Ruski zrakoplovi u četiri od pet napada gađaju naše sekularne postrojbe koje nemaju veze s islamizmom, već žele demokratsku, slobodnu Siriju. A uz to što se borimo protiv režimskih postrojbi i ruskih zrakoplova, oko 30 posto zapadnog dijela grada drži i Front Al-Nusra, islamistička teroristička skupina koja nam također zadaje probleme – kaže dr. Jammal Assad, inače cijenjeni liječnik koji se u Zagreb doselio prije tridesetak godina upravo iz Alepa, svog rodnog grada.
Nakon godina agonije, Alep se nalazi pred konačnom, ali i dosad najvećom humanitarnom katastrofom. Ako se u sljedećih tjedan ili dva dana ne zaustave ratne operacije u nekad najvećem gradu, a danas najvećem zgarištu Sirije, više od pola milijuna napaćenih i izmučenih ljudi krenut će put Turske i Europe. Drugog izlaza više nemaju.
>> Dogovoren prekid sukoba u Siriji
>> 70 djece iz BiH roditelji odveli u Siriju, nitko ne zna što je s njima
