Eh, Bog moj! Rat! A šta se tu može? Već gospoda doktori znadu što hoće kad guraju taj rat! To je gospodska stvar, taj njihov rat! Tako su naši ljudi, zagorski i prigorski seljaci, razmišljali o ratu, piše Miroslav Krleža u pripovijetki "Bitka kod Bistrice Lesne" napisanoj "u počast pokojnog gospodina desetnika Peseka Mate i šestorice mrtvih domobrana drugoga bataljona druge satnije, i to: Trdaka Vida, Blažeka Franje, Loborca Štefa, Lovreka Štefa, Pecaka Imbre i Križa Matije, koji su svi pali kod junačke navale na kotu broj tristo trinaest, prolivši tako svoju kraljevsku ugarsku domobransku krv u slavu hiljadugodišnjeg kraljevstva Sent Ištvana". Opisao je Krleža i kako su gospodin pričuvni desetnik Pesek Mato i šest junaka te pripovijesti teško živjeli i prije nego što ih je sustigla ratna nevolja: "Svi su oni živjeli u početku tihim i gorkim životom kojim žive milijuni naših ljudi što se već stoljećima pate na našem blatu, te ga svakog proljeća i jeseni preoravaju, da bi iz njega izvukli šaku-dvije zrnja i pojeli režanj pšenične gibanice na Uskrs i na Božić, dva svijetla dana kada se ne osjeća teret svagdanji u križima, već se samo napaja blago po štalama i puši i pljucka pred crkvom cijelo dopodne."
Ne zavaravajmo bajkama djecu za koju se i proizvodi sve to oružje pod europskim sloganom 'Spremnost 2030.'
Otvori KEKS Pay
