Ajurvedskog doktora Tomislava Petrušića sreo sam tamo gdje ga možete
sresti i vi – u Ayurveda centru Somalata u Zagrebu, koji vodi. Budući
da je prvi stranac primljen na državni fakultet ajurvedske medicine u
Šri Lanki, više je nego prava osoba da nas provede kroz to drevno, ali
suvremeno umijeće.
• Danas se ajurveda često spominje u medijima, o čemu je zapravo riječ?
– Ajurveda je tradicionalni indijski medicinski nauk. Ne obuhvaća samo
medicinu već je sveobuhvatan nauk o životu. Sve ono što uključuje riječ
život, od najmanjih sitnica u svakodnevnom životu do situacija koje
smatramo “velikima”, poput rođenja ili smrti, sve to spada u domenu
ajurvede. Zasniva se na principima holizma, na općim i sveprisutnim
zakonitostima čovjeka i svemira. Ima tri temeljna cilja. Prvi se odnosi
na realizaciju unutarnjeg čovjekova bitka, odnosno čovjeka kao svjesnog
duhovnog bića koje nadilazi granice religija.
Drugi cilj ajurvede je prevencija. Riječ je o življenju svjesnog života
u skladu sa sobom, okolinom i prirodom. Samo je takav život jamstvo za
sretan, zadovoljan i dug život. Treći cilj je kurativno djelovanje.
Danas je, nažalost, terapeutsko djelovanje postalo prvi cilj jer se
pravi unutrašnji uzroci poremećaja i bolesti negiraju, zanemaruju ili
se gotovo ništa ne zna o njima. Zbog materijalističkog pristupa čovjek
se promatra samo kao fizičko tijelo, ali i zato što većina ne vodi
računa o prva dva cilja, postaje prijeko potrebno trenutačno smanjiti
muke tijela. Ključ prevencije svaki pojedinac nosi u svome džepu, a to
je provođenje svakodnevnih radnji poput prehrane i stila života.
• Dakle, ajurveda je primjenjiva na svakom kontinentu, zemlji i društvu?
– Nikada mi nisu bile jasne povezanosti ajurvede ili nekog drugog nauka
s vanjskim prilikama i okolnostima. Ili povezivanje ajurvedske medicine
s religioznim konotacijama. To je kao da kažemo kako liječnik alopatske
medicine može biti samo anglosaksonski protestant ili da fizikalni
zakoni prirode vrijede samo ako u njih vjerujete ili da su ograničeni
na određeni prostor. Kao što znamo, gravitacija djeluje neovisno o tomu
u što vjerujete, koje ste nacionalnosti ili rase. Jedina stvar koja
ajurvedu povezuje s Indijom jest to da je tamo prvi put zapisana i
prakticirana tisućama godina.
Ajurvedski medicinski sustav ne dijeli ljude, već ih sjedinjuje kroz
svoju temeljnu teoriju o pet elemenata – prostor, zrak, vatra, voda i
zemlja. Pet elemenata u čovjeku tvore jedinstvenu kombinaciju kvalitete
i svojstava, oni čine svakog pojedinca i njegov sustav jedinstvenim.
Hipokrat je postavio temelje cjelovitoga pristupa kroz poznate izreke:
“Što je za nekog lijek, za drugog je otrov” i “Hrana je lijek, a lijek
je hrana”. Isto tako rekao je da najprije treba liječiti dušu, a tek
onda tijelo.
• Ajurveda je nauk, no mnogi na Zapadu doživljavaju je kao alternativu.
– Ajurvedska medicina posjeduje sve medicinske grane kao i moderna
medicina. S obzirom na to da se njezina teorija i praksa provode već
tisućama godina u jednoj od najnaseljenijih zemalja, ne moramo posebno
govoriti o njezinu iskustvu i sigurnosti prakse. Od 1970-ih, kada ju je
priznao SZO, studira se na modernim veleučilištima i sveučilištima kao
i svaka druga grana modernog nauka.
Prema podacima SZO-a, 80% svjetske populacije liječi se nekom od
tradicionalnih medicina, a ajurvedska medicina spada u tradicionalne i
komplementarne medicine. Tradicionalna zbog tisućljetne prakse, a
komplementarnom se naziva u zemljama gdje je moderna medicina jedina
službena i gdje ne provodi primarnu zdravstvenu skrb. Postoje zemlje
koje su je uvele ili će to učiniti uskoro kao paralelni sustav
liječenja, primjerice Australija, Malezija, Velika Britanija,
Nizozemska i Mađarska. U zemljama jugoistočne Azije ajurveda se brine i
za primarnu zdravstvenu zaštitu. U Indiji postoji šest službenih
medicinskih sustava, od kojih je jedan ajurveda.
• Po čemu je ajurveda uspješnija od zapadne medicine?
– Mislim da riječ “uspješnija” nije primjerena. Ne postoji konkurencija
između zapadne ili bilo koje tradicionalne medicine, u koje spada i
ajurveda. Postavke tih medicina posve su drugačije, kao i njihovi
filozofski pristupi, te ih ne možemo slijepo etiketirati i
uspoređivati. Ajurveda je cjelovita medicina, spoj duha, uma i tijela,
dok je zapadna medicina mehanicistička jer postavlja dimenziju tijela
uzrokom i posljedicom i u većini slučajeva sve završava na
medikamentima. Moderna medicina je razvojem tehnologije usavršila
tehnike i metode koje svakodnevno spašavaju živote. Urgentna medicina
savršen je primjer.
Ajurveda ne posjeduje takve tehnike, ali ona spašava živote tamo gdje
djelovanje zapadne medicine prestaje – u većini kroničnih poremećaja i
bolesti. Kada kirurgija odradi svoje, što poslije? Kada imate osobu sa
svim subjektivnim teškoćama, a tzv. objektivne metode medicine
upozoravaju da je sve u redu, što činiti? Takvih slučajeva nema malo.
To bi trebala biti točka suradnje između dviju medicina kako bi se
spasio čovjekov život na svim razinama postojanja. Ja ne vidim nikakvu
konkurenciju, samo suradnju. Ajurveda ima svoje prednosti i mane kao i
svaka druga medicina i nije svemoguća.
• Kako ajurveda pristupa bolesti?
– Ajurveda posjeduje jedinstvene neinvanzivne metode dijagnostike.
Nemojte pomisliti da ćete poslije ajurvedskog pregleda dobiti naziv ili
ime stanja kao u zapadnoj medicini, poput “dijagnoza je to i to”.
Dijagnoza u ajurvedi opisana je konstitucijom i neravnotežom. Ono što
se u zapadnoj medicini smatra dijagnozom zapravo je skup simptoma koji
su po ajurvedi izraz “života” ili vitalne sile (prane) te reakcija
prema nekom podražaju, uzroku, vanjskom ili unutarnjem. Ajurveda smatra
da je tijekom začeća došlo do spajanja pet elemenata u jedinstvenom
odnosu. Ti elementi tvore osnovnu konstituciju koja tvori zdravlje kada
su u ravnoteži, a poremećaje kada su u neravnoteži. Ajurvedskom
dijagnostikom utvrđujemo stanje urođene konstitucije i stanje
neravnoteže, a ravnoteža se ponovno uspostavlja promjenom prehrane,
stila života ili raznim tehnikama detoksikacije (pancha karme).
POGLED S RUBA ZNANOSTI
