Sudeći na koji način završavaju sve afere u Hrvatskoj, Miomir Žužul, bivši ministar vanjskih poslova, ostat će u ovom mandatu Sanaderove Vlade jedini visoki dužnosnik koji je zbog afere morao odstupiti. Iako je na početku izbijanja afere “Imostroj” Sanader bio uza svog prijatelja i stranačkoga kolegu, kako je vrijeme odmicalo, a ankete pokazivale da ta afera škodi Sanaderu i stranci, Žužul je morao otići. Zato i nije čudno što mnogi građani svaku novu aferu dočekuju sumnjičavo uvjereni da nikakve kazne neće biti. Ništa novo u zemlji gdje afera smjenjuje aferu brzinom svjetlosti i gdje je odgovornost za pogreške nepoznanica.
Policija u slučajevima gdje su upleteni državni dužnosnici nije temeljita kao u nekim drugim slučajevima. Promptno se zatvaraju kirurzi koji uzimaju mito, poput Ognjena Šimića, dok policija u slučaju Brodosplit nije baš tako brza. Zahvaljujući austrijskoj policiji i Interpolu, došlo se očito do računa četvorice ortaka na čiji se konto slivao novac za provizije. I dok se s imenima trojice maše u javnosti, četvrto ime je i dalje nepoznanica jer je, navodno, riječ o visokom državnom dužnosniku.
Isti je slučaj i s najnovijom aferom u kojoj je bivša predstojnica Vladina Ureda za udruge, očito po nalogu potpredsjednice Vlade Jadranke Kosor, naredila obavještajnu obradu budućih članova Savjeta za razvoj civilnog društva. Ponovno je glavna akterica prošla kroz iglene uši, a javnost ostala uskraćena za cijelu istinu. Traljavo odrađen posao s puštanjem četvorice dilera s Korčule iz pritvora, te smrt jednog od njih po izlasku zbog predoziranja, vraća se policiji poput bumeranga. Javnost ne zna ni čija je odgovornost neunošenje skupe kolekcije satova u imovinsku karticu premijera Sanadera. S tom se tajnom loptaju Vlada i Povjerenstvo za sprečavanje sukob interesa.
Očekivati je u predizbornoj godini da će hrvatsku političku scenu potresati nove i nove afere. Ali, nijedna, po običaju, neće rezultirati razrješenjem dužnosnika koji je u njoj sudjelovao. Možda se dogodi i situacija poput one kada je Niko Bulić kao ministar turizma odstupio zbog 12.000 kuna koje je dobila njegova supruga za izradu slogana jer je natječaj raspisalo minstarstvo na čijem je čelu bio on. Dakle, moguće je očekivati samo kozmetičku odgovornost radi jeftinih predizbornih bodova. No teško možemo očekivati da političari počnu plaćati svoje pogreške gubitkom položaja. Postaje sasvim jasno da će se silna energija utrošiti na pokušaje prikrivanje afera političara. U tome će zdušno sudjelovati i oni na vlasti i oni u oporbi.
Sve to skupa podsjeća na vic o Fati koju su susjedi pitali što radi u Njemačkoj. A ona će na to da je tajnica. I to im lijepo obrazloži: svi me j..., a ja to tajim.
