Sva sreća da je Radimir Čačić bio na službenom putu u Kataru, a ne u Mađarskoj. Premda će katarskim investitorima sada trebati objašnjavati da smo, unatoč tomu što imamo prvog i jedinog aktualnog potpredsjednika vlade osuđenog na zatvorsku kaznu, vjerodostojna država. Dobro je premijer jednom prigodom rekao: “Država koja je prepuštena slučaju je slučajna država”. Zoranu Milanoviću se kao bumerang vratila i pomalo omalovažavajuća izjava uoči prve mađarske presude: “Ispada da je status hrvatske Vlade u rukama jednog suca...”. Eto što se događa kad se ne držimo principa. Propao je politički eksperiment koji se nikad nije smio dogoditi. Unatoč svim pokušajima “veliki gospodarski vođa” nije spašen. Politika je zanesena “višim ciljevima” pogazila etičke principe, a posljedice sada dolaze na naplatu.
>>Kako je Čačić primio vijest da mora u zatvor: Šokirao se, Josipović ga potapšao
Postupno nas je uvlačio
Sve je počelo Čačićevim PR priopćenjem: “Kako je ova nesreća prvenstveno moja osobna tragedija koja me jako potresla i s kojom se sam moram nositi, molim vas za razumijevanje”. Razumijevanje nas je dovelo do toga da je to sada prvenstveno državni problem koji pogađa čitavu Hrvatsku.
Čačić je postupno u svoj “osobni problem” uvukao svoju stranku, pa svoje birače, Kukuriku koaliciju i Vladu, pa i čitavu Hrvatsku. Zoran Milanović nas je još u oporbi uvjeravao kako “u ovome što se Čačiću dogodilo nema baš ništa što bi upućivalo na njegovu odgovornost”. Projekt relativiziranja odgovornosti vrhunac je doživio nakon objave prvostupanjske presude.
– Za mene je važno da uvjetna presuda u sebi zadrži dopunsku odluku, koja nije standard u mađarskom pravosuđu, a kod nas i ne postoji, a po kojoj se trenutkom početka valjanosti presude, briše svaki kriminalni dosje. Dakle, ne nakon isteka uvjetne presude nego trenutkom njezine pravomoćnosti nemam nikakav dosje i nitko ni na kakav način me ne može zbog toga prozivati u javnosti. To dodatno ukazuje na stupanj moje nevinosti od odgovornosti – rekao je Čačić. I predsjedniku države koji je pozvao Čačića, njegovu stranku i Vladu da ozbiljno razmisle nakon presude u kojoj mjeri Čačić kao potpredsjednik Vlade može nastaviti svoj posao, Čačić je na neki način uzvratio: – Građani su razmišljali kad su glasovali na izborima i nema potrebe da ih netko ponovno poziva da razmišljaju.
Standard političke etike
U Večernjem listu smo nakon nesreće, te više puta kasnije, analizirajući i inozemnu praksu, zaključili da bi smrt dvoje ljudi, bez obzira na subjektivnu odgovornost političara, trebao biti razlog za povlačenje. To je standard političkog ponašanja na kojem se u svim civiliziranim zemljama inzistira upravo kako bi se izbjegle situacije u kojima se sada našla Vlada, a onda i Hrvatska. I sada nakon pravomoćne presude treba reći kako se od nesreće u etičkom smislu ništa bitno nije promijenilo. Samo je politika sve vrijeme pokušavala prometnu tragediju pretvoriti u političku tragediju u kojoj je Radimir Čačić žrtva.
Politika nije imala hrabrosti “nezamjenjivom” Čačiću reći ne. Iako se s Čačićem i njegovom ambicijom nikad ne zna, ovaj put za izvlačenje nije imao prostora. Sam je nakon prvostupanjske presude izjavio na HTV-u kako bi u slučaju zatvorske osude to bio kraj njegove političke karijere. Možda tako i nije trebalo biti da tako uporno nije govorio: “Nikada nisam niti ikada hoću donositi odluke pod bilo čijim pritiscima, a najmanje moralnih autoriteta koji se danas javljaju na hrvatskoj sceni”. Inače, za razliku od zastupnika i državnih službenika kojima dužnost prestaje po sili zakona nakon osude na barem šest mjeseci zatvora, ministri su prepušteni svojoj savjesti. Pouka iz slučaja Čačić trebala bi dobiti i zakonsku formu.
>>Čačić završio sastanak u HNS-u i prije dolaska Vesne Pusić
>>Čačić: Dajem ostavku na sve funkcije! Poštovat ću odluke suda
>>Vlada nakon Čačića: Novi ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak?
A šta mislite dal' će sad poteći med i mlijeko kad nema Čačića?