Glas iz tranzistora te je noći bio jedini zvuk koji je pratio huk podivljale rijeke
Poplava u Zagrebu u noći s 25. na 26. listopada 1964. bila je najteža elementarna nepogoda u 60 godina otkako izlazi Večernji list
Komentari 4
Katastrofalna poplava poput one iz 1964. više se nikada nije ponovila. Dogodila nam se još veća katastrofa 1990.god.HDZ.
Glas iz tranzistora. Objasnite? Inzinjer sam elektronike, speciziran u radio TV komunikacijama , Tranzistor je tek doso u upotrebu 48 godine., Bilo be informativno da objasnite citateljima, funkciju tarnzistora u sastavu radio aparata? Misljenja sam da vasi vecina slusatelja nene razumije o cemu govorite.
Vecernj List, novine koje citam od ranog djetinstva. Politicki se razilazimo, ali ima mnogo stvari koje vrlo dobro cjenim. Kao: naj novije vjesti, sport, kulturu, tehnologiju znanstvo naravno zanimljivosti. Kad sam vec kod zanimljivosti moram navest jedan clanak, rani pedesetii godina. Mrtva baba na krevetu skace. kao djecak nisam mogo vjerovat. Ipak sam svatijo neki humo novinarstva. Naravno sto privlaci citatelje. Cestitam urednistvu na profesionalnosti .
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Autorica teksta malo se zeznula. Mlada je i ne zamjeram joj previše. ali neka ne izmišlja. Novi Zagreb uopće nije stradao ili bio poplavljen. Južna Trešnjevka i Trnje su nadrapali. Moja zgrada na Savskoj,iako na samoj cesti uz tramvaj bila je odsjećena. Voda nije bila duboka,ali gacati krajem listopada kroz pola metra vode nije bilo preporučljivo.tri dana nismo mogli do nasipa(željezničkog) koji je bio veza sa gradom. Područje Kalinovice i Knežije bilo je pod vodom. visina vode cca 2 metra. Ljude koji su željeli ,prebacivali su do želježničkog nasipa. to je bilo dosta stresno za one koji nisu znali plivati. Sa čamcima su raznosili kruh jer mnogi nisu imali kamo i radije su ostali na svojim tavanima. mnogi klinci iz škole ili susjedstva čije su kuće stradale poslije su poslani u razna dječja odmarališta širom Hrvatske. Selce,Medulin,Malinska.Struje nije bilo jedno 3-4 tjedna a i škole nije bilo(moja je bila poplavljena i trebalo ju je dovesti u red). stanari moje zgrade su pred ulaznim vratima gledali kako se voda polako povlači. oni koji su imali monopol na informacije (tj..imali su tranzistor i baterije) govorili su što se dešava. i sada se sjećam da je jedna susjeda rekla sa puno razumjevanja da se drug Tito zainteresirao za stanje u Zagrebu. To nas je kao trebalo utješiti.