Hrvatska nije država vjerskih sloboda. Ta činjenica, taj fakat u nebo vapije već posljednjih nekoliko godina, a na primjeru koji bi trebao biti sasvim banalan, lako rješiv jednim potezom pera. Odnosno, njegovo se rješenje lako može pronaći birokratskim putem, ne ulazeći u svjetonazorsku opredijeljenost ove vlast (i vjersku nesnošljivost koju sustavno širi sa svoga najvišeg vrha) jer se, de facto, radi o tehničkom pitanju.
Dakako, nije to za sve puko tehničko pitanje, nego sudbinsko pitanje za tri male vjerske kršćanske denominacije – Crkvu cjelovitog evanđelja, Savez crkava Riječ života i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu. Budući da do danas nemaju potpisane ugovore s državom, kao što imaju sve ostale i velike i male vjerske zajednice, one su naprosto diskriminirane. Nisu ilegalne, dakako. Upisane su u registar vjerskih zajednica, ali hrvatska država u njima ne prepoznaje “društvene partnere”, kao što prepoznaje u ostalim vjerskim zajednicama i ne želi ugovoriti taj “partnerski odnos”, kao što je to učinila sa svima ostalima. Prema tome, jedni su vredniji od drugih. Čak i bez obzira na brojnost. U jednima država vidi da pridonose društvenoj zajednici svojim djelovanjem, a druge drži na društvenoj margini i uskraćuje im prava koja je zajamčila drugima. Zašto?
Nije tajna da se razlog skriva u osobnoj mržnji i animozitetu. Dobri poznavatelji prilika znaju da su iz Vladine komisije za odnose s vjerskim zajednicama još davno poručili kako, primjerice Protestantska reformirana kršćanska crkva koju vodi pastor Jasmin Milić nikada neće imati potpisan ugovor s državom isključivo zbog svađe s onima koji tu komisiju vode. Pa je inat, ako hoćete, postao društvenim uzusom, a ne ljudska, vjerska i ostala ustavom zajamčena prava. Katastrofa!
Da se doista radi o elementarnim pravima, trima je crkvama (koje su se s vremenom udružile u Hrvatsku kršćansku koaliciju pa sad zajedno dijele hipoteku razmirica pastora Milića i Komisije za vjerske zajednice) prije dvije i pol godine potvrdio Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga, prema kojemu nema zapreka da i s tim crkvama država potpiše ugovor, kao i sa svima ostalima. No, sve je ostalo na nekoliko sastanaka i lijepim riječima, a od ugovora do danas ništa.
Zapravo, trima crkvama ponuđen je takav ugovor kakav nema nijedna druga vjerska zajednica, tj. okljaštren od dijela prava koja im pripadaju i sveden na minimum koji ih svodi gotovo na razinu običnih udruga. Nimalo nalik na ostale ugovore, koji su rađeni po uzoru na “konkordat” Vatikana i Hrvatske, koji je bio “ledolomac” i svim ostalim vjerskim zajednicama u Hrvatskoj priskrbio je apsolutno uživanje u pravima koja im pripadaju, omogućivši čitav niz tzv. pozitivnih privilegija, na koje, kao ravnopravni graditelji jednog demokratskog društva, i te kako imaju pravo.
Ova Vlada voli štititi prava manjina i voli se držati slova zakona. Tako i treba. U slučaju tri male kršćanske crkve sve je jasno. I k tome – sve je u Vladinim rukama jer je glavni operativac njezina Komisija za odnose s vjerskim zajednicama. A njoj je na čelu ministar pravosuđa Orsat Miljenić, koji zacijelo u svojoj političkoj i pravničkoj karijeri ne želi nositi mrlju bilo kakvog diskriminatora. Dakle, gospodine ministre, “vanish” za odstranjivanje ovih “vjerskih mrlja” u vašim je rukama!
Crkva cjelovitog evanđelja, Savez crkava Riječ života i Protestantska reformirana kršćanska crkva još nemaju potpisane ugovore s državom
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
