Svijet više nije zainteresiran za interne hrvatske čarke. Hrvatsku se
smatra stabilnom demokracijom, Sanaderovu vlast drže pouzdanom,
Milanovića vide kao perspektivnog lidera, a širu političku scenu
dovoljno zrelom da može ravnati situacijom u zemlji. I kao da im je
laknulo što se ovim dijelom regije ne moraju baviti.
Pomoćnik američke državne tajnice za europska pitanja Daniel
Fried kazao je to hrvatskim novinarima prošlog tjedna u Dubrovniku
ovako: "Naš je posao bio da pomognemo narodima istočne Europe da vrate
suverenost. Ali, naš je posao u tom smislu ovdje završen. Ova zemlja
postaje normalna europska zemlja i Amerikanci više ne moraju slati
poruke hrvatskoj Vladi. Vi ste demokratska i suverena zemlja i vi ćete
donijeti svoje vlastite odluke..."
Potpisivanje ugovora o punopravnom članstvu u NATO-u svakako je i
formalni čin koji Hrvatsku stavlja u red zemalja odgovarajuće unutarnje
stabilnosti i zrelosti. Upravo jučer, na dan kad je hrvatski šef
diplomacije imao čast u Bruxellesu ispratiti taj povijesni moment,
opozicija je u Saboru zatražila objašnjenja o sporazumu sklopljenom
između Hrvatske i SAD-a o pravnom položaju američkih vojnih snaga u
Hrvatskoj. SDP je tražio da premijer Sanader osobno obrazloži što taj
dokument donosi građanima i Hrvatskoj.
U trenutku kad je dokument stigao na ratifikaciju u Sabor, saborski
zastupnici nisu o njemu dovoljno znali, pa je lako pretpostaviti kako
stvari stoje s informiranošću običnih građana.
U medijima se u međuvremenu moglo pročitati da je dokument tajno
potpisan uoči Bushova posjeta Zagrebu, da ga je potpisao "niže
rangirani dužnosnik hrvatske ambasade u Washingtonu" i da se Hrvatska
time odrekla prava na poreznu i kaznenu nadležnost nad pripadnicima
američke vojske i njihovih poslovnih kooperanata ako bi nešto skrivili
na hrvatskom tlu.
Ispalo je da je posrijedi gadna stvar, pogotovo u očima nekoga kome je
apstraktni hrvatski suverenitet važniji od hrvatskog prosperiteta. Kad
smo o tome pitali spomenutog Dana Frieda, odgovorio je sljedeće:
Za Boga dragoga, pa potpisali smo takve ugovore sa svim članicama
NATO-a, uključujući sve vaše susjede. Ako ne vjerujete u američku
riječ, pitajte Sloveniju, Mađarsku, BiH, pitajte bilo koju drugu
europsku zemlju...
Malo je vjerojatno da SDP-ovi zastupnici na čelu s Milanovićem, koji je
dobro upoznat upravo s pravnom stranom poslova oko NATO-a, nisu znali
da je posrijedi tipski ugovor kojim hrvatska prava nisu postala ni veća
ni manja nega ona drugih zemalja učlanjenih u NATO. Prije će biti da su
socijaldemokrati procijenili kako bi i oni mogli zaigrati na kartu
neraspoloženja dijela javnosti prema Europi i NATO-u, no u ovoj priči
ni vlast nije nevina.
Sasvim bi drugačije bilo da se uoči i nakon potpisivanja tog dokumenta
netko od visokih Vladinih dužnosnika obratio javnosti i objasnio zašto
Hrvatska preuzima na sebe obvezu da američkim vojnicima osigura poseban
status. Što Hrvatska time dobiva, što gubi ako postupi drugačije.
Hrvatska je po mnogo čemu postala uredna zemlja, a jedna od upadljivih
razlika u odnosu na pozitivne zapadne uzore svakako je odnos prema
javnosti i informiranju građana.
Vladajući političari često ignoriraju činjenicu da su i po zakonu
obvezni informirati građane o tome što rade, te da istupanje u javnosti
ne može biti samo stvar brige za vlastiti imidž i rejting. SDP je tu
činjenicu samo pokušao okrenuti u vlastitu korist iako javnost time još
nije dobila ono što joj pripada pravodobnu, potpunu i istinitu
informaciju kao način redovitog funkcioniranja vlasti. A vani se više
nemaš kome požaliti...
BEZ KRINKE
Otvori KEKS Pay
