Uz Međunarodni dan starijih osoba HRT redovito izvršava svoj: zadatak prikazati nam što veći broj sijedih glava po kvadratnom centimetru ekrana. Sve te glave moraju biti u staračkim domovima, iako ogromna većina od 750.000 osoba starijih od šezdeset godina nije u tim ustanovama. Za urednicu sinoćnjeg “Dnevnika 3” Tinu Šimurinu ne postoje Hrvatice ili Hrvati iznad šezdesete, koj nisu čili, veseli, plešu, pletu i kačkaju okruženi isključivo sjedokosim vršnjakinjama i vršnjacima u staračkom domu, gdje im je jedino i mjesto.
Ovaj gerontološki kolektivizam trijumfirao je i u reportaži Dajane Antonije Bebek iz staračkog doma “Trnje”, koju je urednica Šimurina ponosno servirala gošći u studiju “Dnevnika 3” – pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović. Gđa Lora Vidović je tek pri kraju razgovora uspjela voditeljici zanesenoj blagodatima staračkog okruženja signalizirati nešto moderniji pristup: starije osobe u društvenom okruženju, koje koriste pristup uslugama zajednice, članovi su kojekakvih radionica, na usluzi su im dnevni boravci itd. itsl.
U svakoj od tih uvijek istih reportaža postoji i dirljiv trenutak, posvećen kletoj rodbini koja se za razliku od Tine Šimurine i Rvacke televizije, ne brine za svoje rođene. Sve je veselo, ali onda obrat: upraviteljica doma “Trnje” gđa Gordana Kartelo Pintarić vrlo sjetno izgovara rečenicu da dolazi Uskrs, prođe Božić i Nova godina, a dogodi se da nitko ne posjeti svojeg rođaka ili rođakinju. A onda nam odmah izjava neke vesele staričice vrati vjeru u ljude.
Od sada TV dnevnik Ivana Starčevića čitajte svakodnevno samo na portalu Večernjeg lista!
>> HRT-ov 'Fokus' je loša emisija
