- Kad nam je bilo najteže, kad su suze niz lice tekle dok smo gužva blata izvlačile nošnje i zlatoveze, kad smo živote preselili u par kvadrata ljetne kuhinje ali zlatovez nismo zaboravile, ja na glas izgovorih želju - e da mi je moje cure povest u Bec, na kavu i Sacher tortu!
Nitko od nas dvadesetak tada slutio nije da bi se to moglo ostvariti, a eto nas danas, u Becu, u hotelu Sacher, uz kavu i tortu, a naši zlatovezi ponosno sjaje u galeriji u samom centru carskog grada- otvorila je srce Ana Radan, predsjednica Udruge Zlatne niti iz Gunje. Anina želja, koju je podijelila sa ženama okupljenima u volonterski udrugu kojoj je zadaća očuvanje baštine i jedinstvenih slavonskih zlatoveza, ostvarila se.
Anica kao iznenađenje
Kako to obično biva kada se žene udruženi i uz kavu dogovore, ali i provedu, sve ono sto se čini nemoguće . Prvu su kavu popile Jadranka Gross ispred Udruženja za kulturu - riječ, boju i ton te Hrvatskog kulturnog centra u Beču, Dijana Mašala Perković iza Matice iseljenika i predsjednica Udruge Hrvatska pomaze, Đurđa Adlešič, a na drugoj je već sjedila Anica Kovač. Upravo je ona bila iznenađenje o kojem žene iz Gunje, kada su konačno krenule u Becu, do,posljednjeg trena nisu ništa znale.
- Sve se dogodilo u trenu, od ideje, dva tri prijedloga i mi smo se žene , sve u trenu dogovorile. Đurđina ideja me oduševila. Ma ako im je želja da iz Gunje idu u Sacher, onda, brate, nije ni meni teško doci i počastiti ih ovdje u Becu - ispričala nam je Anica Kovač koja je žene iz Gunje dočekala pred hotelom Sacher.
Uzbuđenju nije bilo kraja
Blistao je Bec, luksuzni hotel ali blistale su i Slavonke ulazeći preko preko crvenog tepiha pored Anice koja je zakupila salon kako bi se žene osjećaje ugodnije. - oduševile su me svojom jednostavnošću i otvorenošću, zapjevale su mi, recitirale, razmijenite smo pokoju životnu priču, bas nam je bilo onako domaće i opušteno, uživale smo u trenutku, a ja posebno kada sam vidjeli sreću u njihovim ocima i prilici da ima barem malo uljepšam život koji nije lagan - ispričala je Anica za Večernji list.
- Neka nam je u životu zdravlja, poželjela je Anica, te u šali dodala: I pokoja torbica! Sacherom se razlijegao smijeh, no Ana Radan je u tom trenutku izvukla - jockera! Torbicu za Anicu! I to ne bilo kakvu, već finu, večernju, od crvenog pliša sa - slavonskim zlatovezom, koju je sama izradila i izvezla. Rastanak je bio jednako dirljiv uz obilje fotografiranja i poljubaca te neizbježno obećanje - da ce se ponovno sresti. Potrebe je puno, ideja ne pretek, a ženske energije spremne na udruživanje ne nedostaje.
Kad je Gunja prošle godine bila pod vodom nakon poplave, dok su njezini stanovnici spašavali živu glavu, hrabre žene iz udruge Zlatne niti iz blata su izvlačile nošnje i zlatoveze. Trebalo je sačuvati stoljetnu slavonsku tradiciju, a upravo tu tradiciju na poziv Hrvatskog kulturnog centra u Beču pokazale i Austrijancima.
A kako u Slavoniji nikad ničeg ne nedostaje, nije nedostajalo ni izložaka, pa su iz Gunje na izložbu otvorenu u Beču stigli kompleti narodne nošnje, sastavljeni od skute (donji dio), oplećaka (gornji dio), od bijelog domaćeg platna vezanog zlatnim koncem i šlinganog te tamnijeg dijela izvedenog zlatovezom.Izložene su i ogrlice od dukata u tri reda, torbice, broševi u obliku lista slavonskog hrasta, nakit na tamnom plišu, torbice. Neizbježno, tu su i slike od zlatoveza, donijeli su ih čak 28. Riječ je o slikama izrađenim u tehnici zlatoveza, od kojih su neke ležale potopljenje u blatu. A neke su, poput slike Gospe, doslovno u posljednji tren izvučene ispod gusjenica bagera. Svaku od tih slika valjalo je izvaditi, osušiti, očetkati i popraviti zlatovez.
Mukotrpan posao
Mukotrpan je to posao koji zahtijeva strpljenje, sate i sate rada i veliku koncentraciju. No, to je i više od čuvanja tradicije jer priznanje koje su žene dobile na otvorenju izložbe je neprocjeniv poticaj za njihovu emocionalnu i duhovnu obnovu. Kuće se obnavljaju, materijalno će se nadoknaditi, život se vraća, no treba obnoviti i duše žena koje nose ogroman teret na sebi.
Čvrste veze Zlatne niti vežu Hrvatsku i Austriju. I u Gornjoj Austriji postoji bičaj ukrašavanja dijelova odjeće zlatovezom
A njih obnavlja vezenje zlatoveza i upravo ovakvo udruživanje - podsjetila je Đurđa Adlešić, predsjednica Udruge Hrvatska pomaže, koja je uz Dijanu Mašala Perković iz Matice iseljenika sudjelovala u organizaciji ove izložbe.Ispunjen centarU dupkom puni Hrvatski kulturni centar u Beču žene iz Gunje stigle su uređene u stilizirane komade nošnje.Svima okupljenim na ovom projektu zahvalio je veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji Gordan Bakota.
- Donijele ste nam nešto posebno, veliko srce Slavonije i Gunje koje podjednako snažno i iskreno kuca u dobrim i manje dobrim trenucima, kakvi su bili prošle godine. Nevolja koja vas je sustigla prošlog proljeća pokazala je koliko smo ujedinjeni i koliko spremni pomoći te koliko je snažno hrvatsko zajedništvo. Zlatne niti povezuju Hrvatsku i Austriju i čvršće, jer i u Gornjoj Austriji postoji običaj ukrašavanja zlatovezom dijelova odjeće. Pomoć treba i dalje, u budućnosti. Vaš optimizam koji ste pokazali došavši k nama prenijet ćemo dalje i pozvati ljude da upoznaju autentičnu hrvatsku kulturu i pomognu Slavoniju i Gunju te da se tako odužimo na trudu koji ste uložili proputovavši ovako dalek put - istaknuo je veleposlanik Bakota. Kako bi sve bilo u duhu Slavonije pobrinuo se ugledni proizvođač kulena Tomislav Galović. NIje tako u Beču nedostajalo kulena, kulenove seke, kobasica, čvaraka ...Upravo onih kojim je Galović osvojilo londonske gurmane i koji su postali zaštitni znak njegova brenda.
