Najava države da kani za dvadeset kuna smanjiti televizijsku pretplatu nije polučila neko osobito pučko ushićenje i „narodno veselje“, ali je izazvala gunđanje i ljutnju na Prisavlju. Pokušaj sjedanja Hloverke Novak-Srzić u krilo ministra Ivana Šukera, trebalo je u „Otvorenom“ gledateljstvu valjda otvoreno i zorno predočiti u što bi se HRT mogao pretvoriti smanji li mu se mjesečna pretplata.
Hloverkin naum i Šukerova reakcija gledateljstvo će vjerojatno više prepričavati nego što će ga se možda istinski ticati hoći li se zbog smanjenja prihoda HRT iz, po definiciji, „javne televizije“ pretvoriti u tzv. komercijalnu. Od toga hoće li javna reakcija biti oprečna, možda će pak ovisiti i budućnost HRT-a, tj. hoće li se preobraziti u šrot televiziju.
Vladina namjera o smanjenju televizijske pretplate, e da bi se „financijski rasteretilo građane“, jako je uvjerljiva. Jednako, valjda, kao i većina njezinih drugih „gospodarskih mjera“. Najprije obznane da kane srezati sva dosadašnja zaposlenička prava, a onda im se dodvoravaju s tričavih dvadeset kuna!
Uzmu maksimalno, vrate minimalno, i još k tome kanda očekuju pohvale! S tih dvadeset kuna ljudi neće ništa biti bogatiji, a od HRT-a, kao „javne televizije“, vjerojatno neće ostati „ni kamen na kamenu“. Ako je vlasti da sačuva HRT kao moguću nacionalnu javnu televiziju, kao instituciju od nacionalnog interesa, što se onda država nije potrudila urediti kuću kojoj je vlasnik?
Kako je moguće da HRT već mjesecima nema glavnog urednika Informativno-političkog programa i svoga ravnatelja!? Država se i na Prisavlju ponaša kao nemarnik, što se ravna s „brigo moja, prijeđi na drugoga“.
HRT od viška zaposlenih možda ima samo više svojih manjkavosti i mana. Da je državi stalo da to sredi, već bi nešto učinila. Uruši li se i ovakva „javna televizija“, urušit će se i ono malo javnosti i javnoga mnijenja što ga ona, kao moćan medij, stvara. To što je voditeljica „Otvorenog“ inscenirala s ministrom Šukerom – propadne li HRT – doista bi moglo postati i realnost, samo što će to umjesto Hloverke, činiti mlade i blazirane televizijske starlete.
Ozbiljnom i pametnom rekonstrukcijom HRT-a Vlada je od njega doista mogla učiniti pravu javnu televiziju. Zgubidanjenjem i nehajem takva je prilika sve manja. Prepustiti moguću javnu televiziju tržištu znači pretvoriti je u zaglupljujući mentalni teror jeftine zabave, neprestanog sporta i sapunica. Je li cilj moguće televizijske idiotizacije učiniti mladež globalističkim zombijima koji ništa ne misle, a sve rade?
HRT nije brana protiv narkotizacije puka, ali može biti, postane li doista pučkim javnim servisom. Postane li i ona zaglupljujućom šarenom televizijom, mladi će nam možda biti kao Orwellovi „proli“, sretni da ne misle, da nešto rade i da jedu kuhani kupus. Tu sumornu i turobnu mogućnost prava javna televizija može zapriječiti, no spriječiti je može samo pametna politika vlasti, tj. umješno, uspješno i suvereno vođenje države, motivirano demokratskim i nacionalnim interesima. A u to se sigurno ne može ubrojiti trik s dvadeset kuna!
U ovom potezu Vladu potpuno je nebitna Vlada jer ona se iskazala i dosada mnogo puta u negativnom svijetlu. Jasno je da je riječ o „triku s tričavih dvadeset kuna“, što do kraja godine iznosi ni više ni manje nego sto kuna. Ali zato je bitan HRT, njegovi rukovoditelji i djelatnici, kao i njihova reakcija. Još ako znamo da u RH ima maksimum milijun pretplatnika, što znači da je riječ o „odricanju“ maksimum sto milijuna, koji iznos sigurno je moguće nadoknaditi restrukturiranjem i štednjom u HRT-u! Prekjučer je Popovac, v.d. ravnatelj HRT-a rekao kako se nada „da će se Vlada preispitati svoju odluku...“, A jučer Željko Valčić, član izvršnog odbora Sindikata novinara HTV-a ocjenjuje izjavu ministra kulture Biškupića da je to politički reket. A kako bi mi mogli nazvati Zakon o HRT-u i RTV PRETPLATI? To je sigurno reket! Pa se mi korisnici usluge tobože javne televizije duboko nadamo da će Vlada nakon nerazumnog vladanja u HRT-u neće odustati od svoje odluke. Što više, zatražiti će od Sabora ukidanje tog nemoralnog zakona jer HRT nije javni servis! Nikada nije ni bio, a vjerojatno neće ni biti, a to najbolje potkrepljuju ove zadnje izjave rukovoditelja i ostalih djelatnika HRT-a, koji su navikli na veliku privilegiranost.… Ja sam još prije pet-šest godina ukazao na tu veliku privilegiranost HRT-a. Tada sam ozbiljne rasprave imao s Jánosom Römerom, ondašnjim predstavnikom za odnose s javnošću. Iskazao sam mu svoje nezadovoljstvo sa povišenom pristojbom baš kada je ukinut Treći program. U odgovoru g. Römer je napisao sljedeće: ˝Dopustite mi da Vas podsjetim da RTV pristojba nije direktno povezana s programom. Kao što je to propisao Zakon o HRT-u (…), ona je naknada vlasnika radijskog i/ili televizijskog prijamnika kojom svi vlasnici prijamnika sudjeluju u financiranju hrvatskog javnog radiotelevizijskog servisa kao opće društvene potrebe. Naime, HRT je hrvatski javni radiotelevizijski servis ...˝. Zar se iz tih rečenica ne vidi kakvo uvjerenje je vladalo i vlada među čelnim (pa i ostalim) ljudima HRT-a. S druge strane rečenice tipa ˝Neovisno o toj pristojbi, HRT-ovim urednicima svakako je u interesu program proizvoditi na zadovoljstvo gledatelja…“, ili ˝Čelni ljudi HRT-a (...) posve su svjesni posebnih prava i obveze koje HRT ima kao javna ustanova (...), a dobro im je poznat i postupak kojim svake četiri godine (...) njihov rad dolazi na ovjeru javnosti˝ su obične floskule. Na žalost, na HRT-u otada ništa se nije promijenilo... Ljudi na HRT-u su još uvijek mišljenja da su ˝bogom dani˝. A program na HTV-u je zaista loš, i loše je koncipiran. Program je za noćne čuvare! Da se o sapunicama i ne priča. Rade se i kardinalne greške i kod športskog programa. A o rasipanju i raskoši na HRT-u da se i ne priča. Pitam se koliko je ljudi sad otišlo na nas trošak u JAR, tobože da nam se osigura prava i pravovaljana informacija sa SP? Dolje Tiranin s Prisavlja!!!