Ako netko donese odluku da će Izrealu, Saudijskoj Arabiji, Egiptu, Ujedinjenim Arapskim emiratima, Omanu, Kataru i Kuvajtu prodati sofisticiranog naoružanja u vrijednosti od 63 milijarde dolara, a istovremeno priča da mu je vanjskopolitički prioritet mir u toj istoj regiji, onda doista treba promisliti kakvu novu paprenu kašu administracija Georgea Busha pokušava zakuhati na Bliskom istoku.
Državna tajnica Condoleeza Rice trenutno šeta po zemljama koje dobivaju oružje i govori kako je Iran najveći izazvov strateškim interesima SAD-a u regiji i da je oružje namijenjeno stvaranju ravnoteže. Teheran je na sve reagirao vrlo suzdržano - ministar vanjskih poslova je kazao da “Sjedinjene države stvaraju strah i zabrinutost u zemljama u regiji i pokušavaju narušiti dosadašnje dobre odnose među tim zemljama”.
Ministar je potpuno u pravu jer razumije što Amerikanci rade. Svo oružje ide u zemlje u kojima su suniti u većini i na vlasti. Uz to, Egipat i Saudijska Arabija u brojnim izvješćima registrirani su kao vrlo ozbiljni kršitelji prava šijitskih manjina. Američka “darežljivost” zapravo bi mogla biti signal vlastima u tim zemljama da se mogu još agresivnije obračunati sa svojim šijitima.
To bi moglo biti osobito izraženo u Saudijskoj Arabiji čije stanovništovo čini 20 posto šijita, no nezgoda je što oni čine 75 posto stanovništva u dijelovima zemlje najbogatijim naftom. Postaje jasno da Washington zapravo želi sunitsko-šijitski sukob, koji je od Iraka napravio pakao na zemlji, “preliti” i u druge zemlje u susjedstvu. Neki analitičari čak tvrde da bi stvar mogla otići tako daleko da suvremeno naoružani suniti odluče pokrenuti džihad kojim će očistiti Islam od bezbožnih šijita, koje će optužiti da su iranski pijuni.
Noam Chomsky čak tvrdi da se su Sjedinjene države na Bliskom istoku već kreirale klasični Hladni rat koji je još uvijek glavna matrica razmišljanja uskog kruga američkih političara koji drmaju globalnom politikom. Navodi kako Washinton ima pod kontrlolom sve zemlje u regiji osim Irana te dodaje kako je glavna nevolja što šijiti žive na područjima na kojima ima najviše nafte - u Iranu, na jugu Iraka i dijelu Saudijske Arabije.
Naglašava kako bi najveća američka noćna mora bila da se stvori šijitski naftni savez i da se on okrene prema drugim tržištima, primjerice Kini. To će Bushova administracija pokušati spriječiti po svaku cijenu. Uz to, proizvodnja oružja pokrenut će američko gospodarstvo, a zauzvrat će u SAD pritjecati sigurna nafta.
Kao i u onom bivšem Hladnom ratu, ni ovdje vjeroajtno neće biti izravnog ratovanja, no Chomsky tvrdi da će SAD pokušati destabilizirati Iran iznutra i demonizrati političko vodstvo. Navodi da se izjave predsjedenik Mahmuda Ahmadinedžada neprecizno prevode, a da se u potpunosti izgnoriraju vrlo promišljene i pomirljive izjave ajatolaha Alija Khamneija koji ima isključivu kontrolu nad iranskom vanjskom politikom. Iran je u prstenu zemalja punih američkih vojnika ili pod izravnim uticajem Washingtona. Logična reakcija na ovaj izazov je potreba da se uzvrati istom mjerom, odnosno naoružavanjem, pa i onim nuklearnim.
Bush će uskoro na godišnji. Kako voli čitati, mogao bi spakirati Shakespeareova Macbetha koji je vječna paradigma moćnika kojeg su tri vještice iznad lonca paklene čorbe uvjerile da je gotovo besmrtan i da mu nitko ne može nauditi. No, pokazalo se da su vještičja proročanstva dvoznačna, a da ih je Macbeth uzeo zdravo za gotovo. Kao i iza Macbetha, i iza Busha ostaje trag krvi, smrti i razaranja. Ako pročita, možda shvati da se uvijek nađe netko tko će Macbetha zaustaviti.
Otvori KEKS Pay
