Puno dezinformacija i politiziranja na temeljima jedne pravne činjenice i teške ljudske sudbine – uhićenja vukovarskog branitelja po Interpolovoj tjeralici – potvrdilo je kako se iza velike pomirbe Hrvatske i Srbije i dalje kriju lakozapaljive suprotstavljene strasti.
Dezinformacija o listama na kojima se našla čak i dr. Vesna Bosanac naravno da je i razumnijima suprotstavila politički nemoral SDSS-a u liku Vojislava Stanimirovića koji uživa povlastice i počasti države i politike kojoj se nekoć suprotstavljao. I eto idealnog šlagvorta za radikaliziranje predizborne kampanje i vađenje verbalnog oružja iz prašnih ormara. Govor mržnje zasad je vrhunac doživio skandaloznim zahtjevom HDSSB-a kako saborski zastupnici iz redova srpske nacionalne manjine mogu biti samo oni koji dokažu da nisu sudjelovali u agresiji na Hrvatsku.
Zbog neljudskog poigravanja politike s osjećajem za pravdu branitelja koji su krvarili za domovinu i gotovo do brutalnosti neosjetljivog odnosa prema žrtvama agresije na Hrvatsku, osobito Vukovarci proteklih su dana prolazili kroz još jednu poratnu traumu. Kamo to vodi, je li vrijedila sva žrtva i tko bi danas išao u boj za narod svoj s obzirom na takvo izvrtanje principa pravednosti, ratnoprofitersku prvobitnu akumulaciju kapitala te sve sada otkrivene neoružane prepade u državnim tvrtkama.
Teško je slušati i gledati sva ta lica, a kamoli proživljavati svu bol koju trpe zbog osjećaja beznađa, napuštenosti i obespravljenosti. I to nakon nedavne pljuske koju im je Haag opalio presudom “velikanu” ratnog zločina na Ovčari te uz činjenicu da za zločine nad Hrvatima gotovo da i nije izrečena nijedna zvučnija osuda, bilo da je riječ o imenima ili kaznama, koja bi zadovoljila i objektivniji osjećaj za pravdu. I nakon što smo zbog “viših političkih interesa” srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću zbog njegovih unutarpolitičkih problema u suočavanju s ratnom prošlošću morali zaboraviti da je uoči posjeta Vukovaru i Zagrebu vojnu akciju Oluju nazvao zločinom i što je neprimjereno inzistirao da za dobre odnose dviju država general Ante Gotovina ne smije biti oslobođen u nedostatku dokaza.
S naše je strane lakše pobrojiti ratne generale koji nisu procesuirani. A vukovarski gospodar života i smrti Veselin Šljivančanin ove godine mogao bi na slobodu baš u vrijeme kad bi njegovim žrtvama Tihomiru Purdi i Petru Janjiću Tromblonu moglo početi suđenje, u boljem slučaju kod nas, zbog smrti ranjenog pripadnika JNA. I naravno da se ne samo s gledišta vukovarskog branitelja kojemu je u ratu ubijena trudna supruga, a sin od šoka oslijepio i zanijemio, opet postavlja pitanje tko uopće ima pravo suditi braniteljima pod dvojbenim optužbama zbog kojih su već prošli mučilište srbijanskih logora. Ups, ispričavam se, jugoslavenskih logora, kako je to danas ili će uskoro biti politički korektno reći. Što je i u skladu sa srbijanskom agresivnom “pomirbenom” politikom kojom se rješavaju tereta prošlosti pa stoga i tako napadno inzistiraju na povlačenju tužbi za genocid, a s druge strane verbaliziraju kažnjavanje svih ratnih zločinaca. Štoviše, srbijanska ministrica pravosuđa Snežana Malović ovih dana ponavlja, svejedno je koja će im zemlja suditi, bitno je da svaki ratni zločinac odgovara.
A kad su ljetos razmijenjene liste procesuiranih za ratne zločine, svoje je sugrađane pravdoljubivo tješila kako se ne trebaju bojati: “Smisao dostavljanja ovih informacija nikako nije u tome da se na taj način lociraju ili hapse građani protiv kojih se vodi postupak.” Pravedno! To više što je hrvatska lista tada imala 1534 imena, a srbijanska 40 (39 državljana Srbije i jednog hrvatskog državljanina). I naš je tadašnji ministar pravosuđa Ivan Šimonović taj čin za ljudska prava optuženih zločinaca nazvao “velikim korakom naprijed”.
A kad je nedavno za ratni zločin optužena politički osjetljiva figura kao što je šef KOS-a Aleksandar Vasiljević, i to zbog logora u Srbiji, onda njihov ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić izjavljuje kako nove hrvatske optužnice “ne doprinose pomirbi”. Zato doprinosi hrvatska šutnja o nepravdi.
skinimo tu srbadiju sa dnevnih događanja -- mi smo se branili i pobijedili a ovi što ih vole nek idu knjima ----