Teška vremena traže teške odluke, rekao je predsjednik Bush obraćajući
se naciji prošli tjedan te najavljujući, najveću u povijesti Amerike,
intervenciju Središnje banke u gospodarstvo.
Ministar financija Henry Paulson i guverner Središnje banke Ben
Bernanke prošli su vikend upoznali Kongres, u kojem većinu drže
demokrati, s gospodarskim tektonskim poremećajima, predloživši početkom
tjedna zakon prema kojem se iz državnog fonda odobrava rekordnih 700
milijardi dolara, za rješavanje najveće financijske krize nakon Velike
depresije iz 1939. godine.
Paulson je objasnio prijedlog zakona riječima: – Ne volim povlačiti
ovakve poteze, ali ako sada ne interveniramo, stanje će uskoro biti
neusporedivo teže za američke građane.
I političari se slažu da treba hitno djelovati te je Kongres po tom
pitanju jedinstven bez obzira na stranačku pripadnost jer je riječ o
vitalnim nacionalnim interesima. Nakon duboke krize nekretnina jasno je
da financijska kriza nije završena. Standardni 15-postotni udio
financijskog sektora u korporativnom profitu udvostručio se u
posljednjih 10 godina pa slijedi bolna korekcija jer tako visoki
profiti jednostavno nemaju uporište u gospodarstvu. Precijenjena je i
vrijednost dionica na burzi, i to četrdeset posto.
U posljednja dva desetljeća Amerika ima stalno visoku stopu potrošnje
građana koja se temelji na kreditnim karticama, a čija zaduženja dolaze
do limita pa prijeti raspad i ovog balona, posljedice kojega bi mogle
biti bolne. Svaki građanin ima prosječno osam kreditnih kartica. U
takvim uvjetima banke nemaju dovoljno likvidnosti za kreditiranje
gospodarstva i građana pa je nužno intervenirati ubrizgavajući dodatna
sredstva u gospodarski krvotok.
Na dubinu krize upozorava i vijest da su preostale dvije investicijske
banke, Goldman Sachs i Morgan Stanley, zbog opasnosti od urušavanja,
dobile odobrenje za registraciju kao komercijalne banke, što znači
pristup jeftinom kapitalu Središnje banke, ali i njen nadzor nad
poslovanjem. Informacija da će investitori izgubiti 110 milijardi
dolara vrijednosti fondova koje je izdala bankrotirana investicijska
banka Lehman Brothers, kao i vijesti o borbi za likvidnost dodatnih
nekoliko banaka, još više zatamnjuju ionako mračnu sliku.
Zbog toga je rasprava o predloženom zakonu otvorena u Kongresu po
hitnom postupku, ali je već sada jasno da će biti unesene određene
dopune jer se postavljaju brojna pitanja o krajnjim rezultatima utroška
traženih sredstava. Kako je moglo doći do ovakve krize, pitaju se
mnogi, zahtijevajući promjene zakonskih propisa koji će omogućiti
nadzor nad svim nekomercijalnim financijskim institucijama, uključujući
investicijske fondove.
Građani upozoravaju da se ne može dopustiti pojedincima na Wall Streetu
da se nekažnjeno kockaju tuđim novcem. Upitno je i treba li
financijskim injekcijama spašavati Wall Street dok građani ostaju bez
svojih kuća. Kako je moguće da su zarade direktora narasle od 35 na
više od 300 prosječnih plaća i kakvi su to ugovori koji im omogućuju
isplatu visokih otpremnina i bonusa i nakon bankrota tvrtke?
Po kojoj će cijeni vlada otkupljivati derivate vrijednosnica
hipotekarnih kredita koje su tako kompleksne da nitko ne zna njihovu
pravu vrijednost? Kako će se zakonski regulirati izdavanje tih
derivata, za koje je milijunaš Warren Buffet davno izjavio da su
“oružje za masovno uništavanje financijskog sektora”? To su samo neka
od brojnih pitanja koja traže hitna rješenja, ali ekonomisti ne kriju
optimizam tvrdeći da će Amerika, kao i više puta dosad, pokrpati
nastale rupe i zadržati titulu najrazvijenijeg gospodarstva u svijetu.
POGLED S MANHATTANA
