Teorija da je Kristofor Kolumbo bio prvi Europljanin koji je otkrio sjevernoamerički kontinent uskoro bi mogla pasti u vodu i postati samo jedno od pogrešnih tumačenja povijesti. Naime, Sarah Parcak, znanstvenica sa Sveučilišta u Alabami, sasvim je slučajno, koristeći se tehnologijom za promatranje Zemlje iz svemira na području sjeverne Kanade pronašla područje za koje se, prema snimkama vegetacije i boji tla, moglo zaključiti da je u prošlosti bilo naseljeno.
Kovanje željeza
Već prvim istraživanjima ovog područja pronađeno je ložište za kovanje željeza kojima su se koristili Vikinzi! Prvo je ovo nalazište tragova Vikinga duboko u Kanadi. Do sada se smatralo da su Vikinzi, ploveći s Islanda, preko Grenlanda dolazili do sjevernih oboda Kanade, no da se tamo nisu pretjerano dugo zadržavali. Novo otkriće baca potpuno drugačiju sliku na europsko-sjevernoameričku povijest. Nalazište je otkriveno oko 500 kilometara južnije od mjesta za koje se do sada mislilo kako je krajnja točka do koje su Vikinzi prispjeli prije oko tisuću godina.
Upravo ložište peći za kovanje željeza nepobitan je dokaz da je riječ o vikinškoj naseobini, a ne o peći kanadskih Inuita koji su, igrom slučaja, načinili ložište kakvo su koristili Vikinzi. Naime, prije tisuću godina nitko na sjevernoameričkom kontinentu nije posjedovao tehnologiju obrade željeza, već su alati i oružja bila načinjena od naoštrenog drveta, kosti ili kamena. Vikinzi su jedini kovali mačeve, a rudu nisu iskapali, već su prikupljali komadiće željezne rudače veličine oraha koji su se u to doba mogli naći u prirodi, na površini zemlje.
Ipak, unatoč tome što su relativno duboko prodrli na jug kontinenta, Vikinzi se tamo nisu dugo zadržali. To potvrđuju i islandske sage, oko tisuću godina stari zapisi islandskih klanova u kojima se spominje kako su njihovi ratnici došli do daleke zemlje te odande donijeli razne stvari. Do sada se držalo kako se u islandskim sagama pretjerivalo, da je bila riječ o napola utemeljenim epovima pojedinih klanova jer s područja krajnjeg sjevera kontinenta, kamo su, mislilo se donedavno, Vikinzi prispjeli, nije se imalo što ponijeti natrag na Island. Situacija na području novog nalazišta znatno je drugačija. Moglo se ponijeti drveta, krzna, ali i cijeli niz predmeta koje su Vikinzi mogli oteti ili kupiti od Inuita.
Novi dokazi prisutnosti Vikinga relativno duboko na jugu kontinenta sada objašnjavaju i neke arheološke dvojbe koje su do sada zbunjivale povjesničare. Na primjer, prilično jasno objašnjava kako se Maine Penny, norveški novčić kovan u periodu kralja Olafa Kyrrea našao na arheološkom nalazištu sjevernoameričkih Indijanaca. Ili odakle su došle tkanine specifičnog vikinškog tkanja koje su nosili pojedini Inuiti.
Samo 30 članova posade
Kako god bilo, izvjesno je da se Vikinzi nisu zadržali na području sjevernoameričkog kontinenta. Još uvijek nije potpuno jasno razlozi zašto nisu stvorili neku trajnu naseobinu, selo ili gradić, već su svoju prisutnost ograničili, očito, na samo povremene trgovinske postaje. Možda glavni razlog leži u činjenici što su vikinške ekspedicije do sjeverne Amerike bile rijetke te što broj Vikinga na brodovima nikada nije prelazio tridesetak članova posade. Istovremeno, Vikinzi su poduzimali ekspedicije i na jug Europe, pa čak i na Bliski istok, te je prilično izvjesno kako su im ove trgovinske veze bile znatno bliže i pristupačnije nego veze prema sjevernoameričkom kontinentu.
U svakom slučaju, pronalazak vikinških tragova na Newfoundlandu činjenica je koja otvara novo poglavlje povijesti i redefinira europska istraživanja Novog svijeta. Jer već sada je prilično jasno da Kolumbo nije otkrio novi, već tek zaboravljeni svijet.
>>Seksi viking iz Australije glumom se bavi da zaradi dovoljno i vrati se na farmu
>>Vatrom tjeraju zlo i zimu sa svojih pragova
Zaboravljeni svijet!!!!!!!!!!!! Ma dajte, tko ga je to zaboravio? Eskimi ? Indijanci?