Supermjesec, fenomen koji nastaje kada se Mjesec na svojoj putanji najviše približi Zemlji pa se s našeg planeta vidi svom u najvećem i najsjajnijem izdanju, posljednji su put Zemljani promatrali 1948. godine. A u ponedjeljak su na tisuće stanovnika Zemlje diljem svijeta uživale u zapanjujućim prizorima Zemljina satelita koji se u tom trenutku doimao oko 14 posto većim i trideset posto sjajnijim nego inače.
Žene matematičari Apolla 11
Općenito se misli da o Mjesecu zna gotovo sve, kako je velikim dijelom istražen. Uostalom, na njemu je već hodalo ukupno dvanaestero astronauta. Sniman je iz gotovo svih mogućih kutova, na njemu su već bili brojni roveri, a s njegove površine doneseno je više od 340 kilograma kamenja i uzoraka površine. No zapravo je suprotno, o Mjesecu postoji još puno toga o čemu se zna vrlo malo, pa čak i gotovo ništa.
Ne odnosi se ovo samo na sastav Mjeseca ili njegovu fiziku, već i na sam proces dosadašnjeg osvajanja jedinog Zemljina satelita. Tako je gotovo nepoznato da je tijekom Apolla 11, prve misije s ljudskom posadom na Mjesec, računala “glumio” poseban odjel žena matematičarki koje su bile smještene u NASA-inu jet propulsion laboratoriju.
Naime, u to vrijeme računala su bila vrlo glomazna, relativno spora i nepouzdana, pa je za izračunavanje trajektorija i sve ostale proračune, koje je trebalo brzo i “u hodu” obaviti tijekom samog slijetanja, korišten ovaj odjel u kojemu se nalazilo tridesetak vrhunskih matematičarki “oboružanih” mehaničkim kalkulatorima. Smatralo se kako su žene znatno preciznije i brže u ovom poslu od muškaraca pa je upravo njima povjeren ovaj zadatak. Iako su u ovom timu bile neke od najboljih matematičarki onog vremena, poput Bonnie Dunbar ili Joan Higginbotham, njihova imena ostala su gotovo zaboravljena premda je njihov doprinos u osvajanju Mjeseca, baš kao i u dobrom dijelu ostalih svemirskih istraživanja tog doba, izniman.
Uz Mjesec se veže i cijeli niz zagonetki i teorija, a jedna od njih propituje na koji je način Mjesec uopće postao. Najveći dio znanstvenika tvrdi kako se to dogodilo prije 4,5 milijardi godina kada se Zemlja sudarila s manjim planetom, a siloviti je udar stvorio Mjesec koji danas kruži oko našeg planeta. No druga teorija, teorija fizije, govori kako je Mjesec zapravo dio koji se odvojio od Zemlje i to s područja gdje se danas nalazi Tihi ocean. Dio koji se “odmetnuo” i sada kruži oko planeta. Treća pak teorija govori kako Mjesec nije nastao udarom, već ga je Zemlja svojom gravitacijskom silom jednostavno “uhvatila” dok je prolazio u blizini.
Jedna od zagonetki je i prisutnost leda na površini satelita jer se temperature u tom okruženju mijenjaju od ekstremno visokih od po nekoliko stotina celzijevaca, do ekstremno niskih, blizu apsolutne nule.
Jedna od nepoznanica prosječnom čovjeku je i “tamna strana Mjeseca” koja se nikada ne vidi sa Zemlje. Doduše, ovaj pojam tamna strana treba uzeti s rezervom jer, iako nikada nije vidljiva s našeg planeta, ona je povremeno obasjana suncem. U svakom slučaju, prve fotografije “tamne strane” ljudi su vidjeli tek 1959. godine, i to zahvaljujući sovjetskoj letjelici Luna 3 koja je “zašla iza tamnog horizonta”.
Ako vam je ikada pala na pamet ideja da bi na Mjesecu moglo biti nalazišta zlata, platine ili dragocjenih metala, ostat ćete razočarani. Potpuna struktura Mjeseca još uvijek nije poznata, no prilično je izvjesno kako se njegova jezgra sastoji od željeza koja je plemenite metale, ako ih je nekada i bilo na njemu, “usisala” u unutrašnjost satelita.
Helij 3 nam je predaleko
Kad govorimo o energiji, situacija je sasvim drugačija. Ali tu imamo dobrih i loših vijesti. Prvo dobra: helij 3 mogao bi biti izvrsno gorivo za pogon ultračistih fuzijskih nuklearnih elektrana. Čisto, moćno gorivo koje ne stvara radijaciju niti otpad. Loša vijest? Gotovo ga i nema na Zemlji. Još dobrih vijesti? Znanstvenici predviđaju kako se na Mjesecu nalazi oko milijun tona helija 3 što bi zadovoljilo energetske potrebe cijelog svijeta za oko tisuću godina. I na kraju još malo loših vijesti – Mjesec je predaleko od Zemlje, a helij 3 je tako raspoređen na Mjesecu da ga je zasad nemoguće i apsolutno neisplativno vaditi.
Uza sve to, uvriježeno je mišljenje da je površina Mjeseca potpuno čista, bez ikakvih tragova posjetitelja sa Zemlje. Pogrešno. Iako je od zadnjeg posjeta Mjesecu prošlo više od četrdeset godina, nekoliko je stvari koje je i danas tamo moguće naći. Prije svega, američke zastave. Odnosno, ono što su nekad bile američke zastave, njih pet, koje su astronauti postavili na njegovoj površini. Jer danas su to potpuno bijele tkanine bez boje, koja je nestala pod utjecajem UV zračenja sa Sunca.
No, za zastave se zna, ali danas se na površini Mjeseca nalazi i nekoliko vrlo čudnih predmeta. Tamo su loptice za golf jer je astronaut Allan Sheppard ponio sa sobom štap za golf i nekoliko loptica i na Mjesecu izveo dva zamaha – drugim je pogodio lopticu koja je, prema njegovim riječima, letjela miljama i miljama daleko. Palicu je ponio natrag na Zemlju i ona je danas izložena u muzeju golfa u New Jerseyu, no loptice su ostale gore.
Na površini Mjeseca nalazi se i mala aluminijska figurica u astronautskom odijelu, a na njoj je i pločica s ispisanim imenima 14 astronauta i kozmonauta koji su poginuli tijekom istraživanja svemira. Uz nju je postavljena i stvrdnuta lava iz Oregona, a članovi misije Apollo 12 ostavili su malu keramičku pločicu sa slikama poznatih umjetnika kasnih 60-ih godina prošlog stoljeća, među kojima je i Andyja Warhola.
>> 10 ljudi, među kojima je i Tesla, tvrdilo je da ima dokaze o postojanju života izvan Zemlje
