Napokon je prekinut zavjet šutnje: hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić u britanskim je novinama svijetu najavila kandidaturu za mjesto glavne tajnice UN-a, a potom otkrila da je podržavaju i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i hrvatska Vlada. Istovremeno, favoritkinja za tu poziciju, Bugarka Irina Bokova dobila je potporu vlade i predsjednika te prvi put progovorila o svojim ambicijama. Kandidati za šefa UN-a poslovično skrivaju kandidaturu, vodeći se onom da pijetao koji prerano kukurikne završi u loncu. U svijetu East Rivera to znači da se otvore za podmetanja jer je proces izbora glavnog tajnika sve samo ne transparentan: nema jasnih kriterija, a većina se odluka donosi iza zatvorenih vrata – tamo se ucjenjuje, daje mito, traže protuusluge...
Kad je Bijela kuća zaprijetila da će blokirati reizbor Boutrosa Boutros-Ghalija, on je “podsjetio” državnog tajnika Warrena Christophera da je niz Amerikanaca postavio na izvrsno plaćene poslove u UN-u. Sadašnji tajnik Ban Ki-moon držao se po strani tijekom kampanje, ali je zato južnokorejska vlada potpisala desetke trgovinskih sporazuma s ključnim državama.
Ispolitizirani izbori
Izbori nisu namješteni, ali su ispolitizirani, kažu insajderi. A politike će u ovoj kampanji – a mandat Ban Ki-moona završava 2016. – biti više nego ikada. Na stranu što nepisano pravilo kaže da pozicija ide malim državama, kao i to da su očekivanja da na čelo UN-a prvi put zasjedne žena, veći problem predstavlja princip rotacije odabira čelnika između pet svjetskih regija, po kojem je na redu istočna Europa i to baš u jeku novog hladnog rata između Rusije i Zapada. A svaka od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti (SAD, Rusija, Britanija, Kina i Francuska) ima pravo veta pa kandidat mora biti prihvatljiv obama blokovima.
Za sada se kao favoritkinja spominje Irina Bokova, ravnateljica UNESCO-a. Kao prednost navode veze s Rusijom, gdje je studirala, no SAD joj zamjera to što je UNESCO priznao Palestinu. Nakon što je Bokovu podržala vlada, kandidatura sunarodnjakinje Kristaline Georgijeve, europske povjerenice za humanitarnu pomoć, puno je slabija, iako se kandidat u pravilu nominira sam, a podrška vlasti je plus, ali nije neophodna. Ako se pita Rusiju, kandidati iz baltičkih država poput predsjednice Litve Dalije Grybauskait ne trebaju se ni mučiti s kandidaturom. S druge strane, državama P3 (Britanija, SAD i Britanija) neprihvatljiv je Srbin Vuk Jeremić zbog stava prema Kosovu i odnosa s Rusijom. U “međuprostoru” je Danilo Türk, koji kao bivši pomoćnik glavnog tajnika nije bez šanse, te Slovaci Jan Kubiš, predstavnik glavnog tajnika UN-a za Afganistan, i Miroslav Lajčak, ministar vanjskih poslova. Tu je i Vesna Pusić – plus joj je mandat ministrice u kojem inzistira na “ženskim pitanjima” s programima pomoći ženama na Bliskom istoku i u Africi, za što je dobila podršku utjecajnih i bogatih poput Melinde Gates.
Solomonsko rješenje
No bude li politikanstvo dovelo izbor slijepu ulicu, postoji mogućnost da se zaobiđe Europa, a tu šansu čeka Novozelanđanka Helen Clark, koja lobira za tu poziciju otkad je imenovana šeficom UN-ova programa za razvoj. Mrlja joj je skandal s netransparentnim financiranjem obnove u Afganistanu. Sve se više čuje da bi solomonsko rješenje moglo biti i preusmjeravanje kandidature u Latinsku Ameriku. Spominju se čileanska predsjednica Michelle Bachelet ili pak brazilska predsjednica Dilma Rousseff.
Puna podrška svim kandidatima koji se natječu protiv nje..