Iz dubine vijetnamske džungle jučer su išetala dvojica muškaraca kojima nitko nije rekao da je rat završio, ima tome 40 godina. U strahu od napalma i američkih komadosa, otac i sin živjeli su na drvetu, odijevali lišće i jeli bobice, a premda je od Drugog svjetskog rata naovamo zabilježena tek pokoja slična priča (za japanskog poručnika Onodu rat je trajao 30 godina duže), naša javna televizija u tome nije prepoznala vijest. Zabilježile su je obje komercijalne. Pri prvim koracima reintegracije u društvo, dvojici vijetnamskih seljaka netko bi trebao savjetovati da tehnološkim čudesima poput televizije pristupaju oprezno jer bi im se mogli dogoditi da nepripremljeni naiđu na prilog poput onog sinoć na Novoj TV. Nakon što su opet parkirali traktore na prometnice, dovitljivi slavonski seljaci ovaj put su zaprijetili izlijevanjem fekalija na kuću Tihomira Jakovine. Preplavljen emocijama, Vjekoslav Đaić pozvao se u ministrov, još uvijek neokaljan dom, pa zabrinuto, ispod glasa, ljudski pita: \"Je li vas strah?\" Srećom, ministar nije ni upola prestravljen kao izvjestitelj. \"Ne, nije me strah, nikad u životu me nije bilo strah, ni kad sam bio specijalni policajac\", veli slavonski William Wallace, pa otkrije kako su ga više od fekalija uznemirile zapravo rajčice. \"U bogatoj Slavoniji gdje svaka kuća u selu ima svoj vrt i okućnicu, reći da se nema za što kupiti rajčica, ide na diku i ponos tom poljoprivredniku. To me kao Slavonca posebno pogodilo.\" Čovjeku s ove strane ekrana nekad dođe da se zavuče u vijetnamsku džunglu i ne izađe idućih 40 godina.
PLUS
HTV je u Dnevniku dostojno obilježio 22. obljetnicu pogibije snimatelja Gordana Lederera, zbog kojeg ćemo \"Banijska praskozorja\" pamtiti dok nas pamćenje služi.
MINUS
Jedno je predostrožnost, ali plašiti ljude i danima izvještavati kao da stiže uragan Katrina treba zakonom zabraniti. A sve radi popune dugih dnevničkih minuta ljeti.
