Udri po Mamiću, s odmora bodre pravnici, predsjednik i premijerka, ekonomista ministra Ivana Šukera da svim poreznim sredstvima navali na sirotog Zdravka Mamića, Dinamo i slične nogometne svetinje. Kao da ministru Šukeru nije bilo dovoljno što u osami Banskih dvora rješava hamletovsku dvojbu “plaće ili mirovine”, pa su ga zabavili još i tom nemogućom misijom. Šuker i Hrvatska očito su na prekretnici. Ne samo zbog toga što je premijerka ustvrdila da je došlo vrijeme da oni koji imaju veliki novac plaćaju poreze. Nije zgorega još jednom napomenuti kako je još i prisnažila: “To je jedino pravedno!”.
Mala satisfakcija protivnicima politike 200 bogatih hrvatskih obitelji, zagovornicima poreza na bogatstvo, luksuz, višak nekretnina, kapitalnu dobit..., pa i nedavno ismijanom Darinku Kosoru čiji je prijedlog o 50-postotnom porezu za bogataše odbijen te uz “stručnu” argumentaciju još i smanjen. Presedan je da netko iz naše političke elite tako zbori, i to još konkretizira s bogataškim “svecem” od kojeg su nedodirljivije samo hrvatske banke. “Zdravko Mamić nije zaštićeni građanin, nitko ne može biti zaštićen od plaćanja poreza i obveza prema državi!”, samouvjereno je premijerka odaslala jasnu poruku koja mnogima uljeva nadu. Nije utopija, nogomet bi i u nas konačno mogao postati samo ono što je u čitavom svijetu - najvažnija, ali sporedna stvar. Još kad se tome doda da je i predsjednik Josipović svoj pravni i državnički autoritet stavio na kocku ne bi li nam država maminjokracije bila uređena kao prav(ed)na država. Pozvao se na svoj doktorat, a to nije isticao čak ni kada je govorio o temama iz svoje specijalnosti, primjerice povlačenju tužbe za genocid ili u obrani akcije Oluja: “Dovoljno sam dobar pravnik da ne prihvaćam tumačenja po kojima nam je potreban neki novi Zakon da bi se pobrao porez. To nije točno. I prema tome, očito je neka politička volja utjecala na to da se porez ne naplaćuje. Ali, još nije kasno jer porezna zastara za mnoge od tih transfera nije nastupila i upravo zato je moj poziv poreznoj upravi da ubere porez koji pripada državi”, na što mu je i premijerka dala za pravo. Nema što, hrabar i hvale vrijedan politički čin!
Čak i jedan Radimir Čačić, koji o svemu ima što za reći, na ovu “svoju” temu šuti. Znano je kako su novinari i njihove majke prolazili kad su digli glas protiv Mamića i njegove družbe. Rijetki su se političari usudili na takav iskorak. Posljednji je bio Ivo Sanader kad mu je moć bila na vrhuncu: “Neprihvatljivo je da športski klubovi na transfere igrača ne plaćaju porez i, bude li potrebno ići će se u promjenu zakonodavstva”, vizionarski je u travnju 2008. najavio osupnut tumačenjem Ministarstva financija da Dinamo neće platiti porez na prodaju Luke Modrića za dvadesetak milijuna eura. “Ali, platit će porez na svako daljnje trošenje tih novaca”, ohrabrujuće je dometnuta mantra iz Šukerova ureda. Sanader je otišao, došla nam je kriza, za promjenu zakona potrebe nije bilo iako novinari nisu prestajali gnjaviti. Prije samo dva mjeseca isprovocirani ministar Šuker je rekao: “Neprofitne organizacije ne moraju plaćati taj porez. Da bi bilo drukčije trebalo bi promijeniti niz propisa i zakona, među kojima i Zakon o sportu, odijeliti amaterizam od profesionalizma”. Za razliku od njega, predstojnik Vladina Ureda za udruge na Novoj TV konstatirao je pak kako ne bi trebalo tolerirati to što pojedinci koriste udruge za bogaćenje, a netom prije premijerke i predsjednika, i ministar uprave je potvrdio kako će se nešto trebati promijeniti i najavio zakonske izmjene za jesen.
Očito, riječ je o “zahtjevnu poslu”, kojeg se bilo teško uhvatiti, kao što vidimo i u vrijeme Sanadera. Sad bi se Šuker trebao posuti pepelom i još se usuditi “svecu” reći kako je prodaja Dinamovaca gospodarska djelatnost njegove neprofitne udruge “čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu”. Možda je lakše šefici i predsjedniku države reći da su loši pravnici.
*** Ova šujička krmača još nije u remetincu?