Ima pravo glavni urednik Glasa Koncila vlč. Ivan Miklenić kada u svom najnovijem komentaru konstatira kako su mediji vrlo mlako popratili prošlotjedni susret predsjednika HBK đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Marina Srakića s predsjednikom države Ivom Josipovićem i premijerkom Jadrankom Kosor. A ti su susreti, kako tvrdi i Miklenić, imali svoju težinu. Istina, nije bilo nikakve senzacije (a ponajmanje skandala) ili natruha nečega sličnoga, pa su mediji možda i zbog toga p(r)opustili dati na težini tom događaju.
Istini za volju, mislio sam kako će se dežurni kritičari Crkve ponovno zakačiti za činjenicu kako ni na Pantovčaku ni u Banski dvorima nije bio (i) zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Ta je tema očito ispucana (u prazno) kada se oko inauguracije predsjednika Josipovića nagađalo da ju je kardinal Bozanić, svojim putovanjem u Kanadu i SAD, namjerno ignorirao i izbjegao. Naša tvrdnja da je na inauguraciji bio crkveni vrh na čelu upravo s predsjednikom HBK mons.
Srakićem i da Bozanić uopće nije bio obvezan doći, pokazala se sada posve utemeljenom i točnom.
Katoličku crkvu u Hrvatskoj u odnosima kao što su ovi npr. s državom, predstavlja prvi među biskupima (najjednakiji među jednakima, a ne zato što je osvojio neku zlatnu medalju, tj. prvom mjesto), a to je sada đakovački i osječki nadbiskup mons. Srakić. Prije njega u dva mandata bio je to kardinal Bozanić, a tko zna tko će biti nakon što tekući mandat istekne Srakiću...
No, ono što je važno, a kroz tu činjenicu se da iščitati i svojevrsna hladnokrvnost medija prema crkveno-državnom susretu na Veliki utorak, je konstatacija da su odnosi hrvatske države i većinske vjerske zajednice u Hrvatskoj – normalni. To znači da su dobri, korektni, u međusobnom uvažavanju, a mogli bi se reći i bez velikog podilaženja. Svejedno koje strane kojoj.
Razgovarao sam nedavno nekadašnjim ljubljanskim nadbiskupom a sada prefektom Kongregacije za redovnike, kardinalom Francom Rodeom, koji mi je na upit kakvi su odnosi Crkve i države u Sloveniji odgovorio – kao u Albaniji. Porazno, zar ne. Jer demokratsko ozračje i te kako se očituje upravo u skladu odnosa države i njezina stava prema vjerskim zajednicama. I obratno, dakako.
Glavni urednik Glasa Koncila tu je činjenicu zamijetio u jednoj naoko nevažnoj činjenici, a to je da su nakon oba susreta upućena zajednička priopćenja.
Tvrdi da je to prvi puta u povijesti i nećemo ga provjeravati, jer je činjenica da su se u neka nedavna, prijašnja vremena slala odvojena priopćenja, koja su odudarala jedna od drugoga, premda se radilo i o istom mjestu, vremenu i likovima koji su se susreli. Čak je, sjetit će se netko, znalo biti i demantiranja onih drugih.
Ta su vremena očito iza nas. I Srakićev pohod Pantovčaku i Banskim dvorima najavljuje posve normalne odnose. A Hrvatskoj danas treba što više normalnih i običnih stvari.
Katoličku crkvu u RH u odnosima kao što su ovi s državom predstavlja prvi među biskupima
Komentara 2
Mlačni i bezvezni članak. Što znači bolji od dosadašnjih.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ma štogod i tkogod piskarao Crkva postoji već 20000 godina. Od tada se na svijetu izmijenilo više od dva milijuna raznih kosorica i josipovića. Srakiću je dužnost obilaziti ih. Mora pokazati bjesovima da je tu i da ih motri.