Željko Babić je ostao bez samopouzdanja, u najvažnijoj utakmici je mirno sjedio i gledao kako mu momčad gubi...

kako bi rekao znanstvenik pavuna : " u Hrvatskoj je velik problem biti Hrvat i katolik". sretno ti željko i hvala za sve !!!!

Gospodine Damir M., u Vašem članku se može osjetiti neukusni osobni doživljaj teme o kojoj pišete. Zar novinarstvo ne bi trebalo biti objektivno izvještavanje i prenošenje činjenica? Skoro svaka Vaša rečenica odiše Vašim stavom i kao da navodi čitatelja štoo da misli umjesto da svatko samostalno zaključi iz objektivnog prikaza. Došli smo do razine novinarstva da čak i sport treba čitati sa rezervom i filterom koji otklanja ono subjektivno novinarovo.

lagana priprema za dovodenje vujovica ili cika vuje poznato hr novinarsvo unisti sve sa predznakom hr

Nije trebao ni doci! Vuju za izbornika!

Željko Babić je ipak pravi hrvat i nije niš čudno da je ostao bez samopouzdanja, u najvažnijoj utakmici je mirno sjedio i gledao kako mu momčad gubi kako svoj na svome.

ma cirkusant,kao prvo nema kapacitet za izbornika. .

Eto, ko o kome, a ono kad si loš i neprepoznatljiv, tad se mam vudri u vjeru, vjeroispovjest, pravovjernost i nacionalnu pripadnost. A ono što radiš i čim se baviš i zbog čeg se baviš kod pravovjeraca ide po onoj:: što dadne Bog i sreća junačka i hajdučka. Tak si je mislil i umislil gosn Babić i nastavio utabanim Golužinim putem, a to je : teški vritnjak u guzicu okovanom cokulom prekaljenim i starim reprezentativcima bez obzira na obzir i s obzirom na obzir. Bitno je da si mlad ko rosa bosa, a to što nemaš iskustva i sijaset klupskih tekmi na međunarodnom planu, nema veze za Engleze. Stoga se sU Riju na fiju briju, sva ta hrpa mladeži pogubila i izgubila u najvažnijim tekmama ko slučajna skupina navudrenih rukometaša zbrda zdola sklepana na željezničkom koljodvoru, ostala bez kisika i tempa, bez dominacije i supremacije. Stoga su nam se Poljaci uprizorili i dogodili u najružnijem svjetlu, jer gosn Babić je uporno ko ubiparaip inzistirao na tekmovalcima koje ne ide i ne ide pa makar tri dana i noći igrali. Recimo, na OI u Riju u polufinalu protiv Poljaka, Kopljar zapuca bezobrazno i neodgovorno tri lopte u napadu, kola krenu nizbrdo, a Babić se prepusti na milost i nemilost zlehudoj sudbini. Ili u polufinalu eura, protiv Espagne, cili prvi polčas na gol stavi totalno pogubljenog i izgubljenog Ivvića umjesto "poludjelog i fanatičnog" Stivija. I ode u bunar prilika za finale grande. Za poludit i popiz... Koje tumačenje, izbornika? nije ga htjela Gospa sinjska. Itd, itd...nije imao on veze s taktikom i pripremomm s ekipom. Stoga gosn Babiću poručujem: idi s milim i dragim Bogom učit se taktici i dinamici igre na nekom drugom. Za tebe je repka, ipak malčice preskupa igračka.. Poručujem ovdje budućem izborniku: napravi zlatni spoj mladosti i iskustva, vrati u repku na crtu Vorija, pozovi kao zamjenu Duvnjaku nekog starijeg razigravača, vrati Lackovića na vanjskog, pod hitno na lijevom krilu Štrleku pronađi odgovarajućeg dublera koji ga može adekvatno zamijeniti tijekom tekme, uvježbaj istrčavanje kontri sa visokim Kopljarom i Gojunom (nek to bude nagazna mina i mina iznenađenja za teže protivnike), s time da oni s obzirom na svoju visinu i skočnost mogu šraubati s devet metara, a pored toga, tim kontrama i brzim tranzicijama u napadu može se uspješno pridodavati Vori kao pivot. I novi izborniče, dajte konačno na amblem Saveza prišijte zlatnu zvjezdicu kao znak svjetskog prvaka, jer time ćete konačno skinuti prokletstvo neuspjeha muške repke. Ako novi izborniče uspješno uvježbate " za kontre pakleni" trio: Kopljar-Gojun-Vori već za svjetsko prvenstvo iduće godine, ne gine nam titula svjetskog prvaka bez obzira ko nam stajao s druge strane u finalu.