Svjetsko prvenstvo 2009. vjerojatno je posljednja šansa velike hrvatske rukometne generacije za još jedno odličje. Podsjećamo, u posljednjih šest godina nanizali su naši rukometaši dva zlata (SP 2003., OI 2004.), dva srebra (SP 2005., EP 2008.) te još tri polufinala velikih natjecanja.
Bez najzaslužnijih veterana Balića i Metličića, to još godinama neće biti momčad za svjetski vrh, što je nagoviješteno prošle godine na Olimpijskim igrama. Sličan pad doživjeli su i vatreni nakon odlaska najvećih zvijezda i najvećega izbornika. Brončani nogometaši iz Francuske su bez Ćire i Bobana te s ostarjelim Šukerom i Prosinečkim krahirali u Japanu 2002., a novi uzlet reprezentacije počeo je tek 2004. dolaskom Zlatka Kranjčara na izborničku klupu.
Hrvatski rukomet ispisao je u proteklom desetljeću nekoliko nezaboravnih poglavlja. Ako su Draženova generacija iz 1992. i Bobanova iz 1998. najjače odjeknule svijetom, moć kojom su Balić i društvo vladali svjetskim rukometom bila je zadivljujuća.
Najviše zbog te megamomčadi, Hrvatska se svrstala u red rukometnih velesila. Evo i zašto:
- Hrvatska je od 1992. jedina dva puta bila rukometni olimpijski pobjednik. Niti jednom to nije uspjelo moćnicima kao što su Rumunjska (četverostruki svjetski prvak), Rusija, Njemačka, Španjolska, Švedska ili Danska, samo jedno zlato ima Francuska.
- Ivano Balić jedini je, uz Talanta Dušebajeva, dva puta proglašen najboljim svjetskim rukometašem: 2003. i 2006. godine. Dva puta bio je i najkorisniji igrač svjetskog prvenstva, 2005. i 2007. godine.
- Lino Červar jedan je od rijetkih trenera u novijoj povijesti sporta, uz Danca Wilbeka (rukomet), Rusa Karpolja (odbojka) i Rusa Gomeljskog (košarka), koji je ujedinio svjetsko i olimpijsko zlato. U lovu na takav pothvat sada je Francuz Claude Onesta.
Osvoji li Hrvatska četvrtu medalju na SP-u, izjednačit će se po broju odličja s bivšom Jugoslavijom, a ako nekim čudom dohvati zlato, bit će tek četvrta selekcija u proteklih 20 prvenstava kojoj je to uspjelo na domaćem tlu.
Koliko god SP u Hrvatskoj toj neponovljivoj generaciji budi motiv, istodobno je i golemo breme s kojim se teško nositi. Hrvatski rukometaši bili su u siječnju 2000. godine aktualni olimpijski pobjednici, a na EP-u u Zagrebu doživjeli su debakl, izgubivši čak i utakmicu za peto mjesto od Slovenije. Bio je to najteži udarac nekad sjajnoj generaciji, koja punih sedam godina nije osvojila niti jednu medalju, od 1996. do 2003. godine.
Dio tog neuspjelog zagrebačkog projekta bili su i današnji “kauboji”, Šprem, Valčić, Losert i slavni Mirza Džomba.
Sjetimo li se kako je Červarova momčad izgledala prošle godine na OI u Pekingu, kada je “puknula” u polufinalu i još jače u utakmici za 3. mjesto, možda je SP u Hrvatskoj došao koju godinu prekasno za novi uzlet do zlata. Ako i ne uspije, njezin spomenik nitko neće dirati, ona je već legendarna.
Live tekstualni prijenos otvaranja i prve utakmice Kauboja pratite na Sportalu...
