Skakalo se u zrak od sreće kada je Alex Frei u Zürichu kockastima za doigravanje izvukao Island. Niko Kovač blistao je, a prva reakcija nakon ždrijeba bila mu je “Kako to Bog namjesti...” Kada su se glave ohladile, postajalo je jasnije da nije baš sve tako blistavo i idealno. Dapače, shvatili su kockasti da će se u petak, da bi otišli na SP, morati boriti protiv dva protivnika, plavokosih Islanđana ali i nepredvidiva vremena, odnosno vjetra, hladnoće, leda, klizavice... Vratar Stipe Pletikosa upozorava da se najviše boji vjetra, sjeća se i sam kako je Draženu Ladiću bura na Poljudu 1997. na utakmici protiv Danske u kvalifikacijama za SP u Francuskoj u gol ugurala loptu nakon Laudrupova centaršuta.
– Vjetar je vratarima najgori neprijatelj, svi se toga plašimo, jer nemaju čistu kontrolu, ono što bi u normalnim uvjetima napravili, na vjetru ne mogu napraviti – priča Ivan Katalinić, tadašnji Ladićev trener kod Ćire Blaževića, ali i sam bivši reprezentativac, vratar Hajduka, Southamptona...
– U takvim bismo vjetrovitim prilikama nešto bacili u zrak, papir ili travku, pa proučavali kako mijenja brzinu. No, vjetar malo puše ovako, malo onako. Vratar je u prednosti ako vjetar puše prema njemu, onda mu je lopta bliže nego centarforu, a opasno je kad lopta ide protiv vjetra, onda se zna i zaustaviti. U doba kad sam igrao u Engleskoj igrači su zbog hladnoće znali uskočiti u kadu vruće vode deset minuta prije utakmice kako bi se zagrijali, a i ulje može pomoći, za mazanje mišića i leđa, kako bi se zadržala toplina tijela.
Iskustva s ledom i hladnoćom ima i Joško Jeličić, strijelac gola Olympiakosu 1998. godine kada je Dinamo hvatao četvrtfinale Lige prvaka. Trebala su im za prolaz tri gola, a ostali su na njegovu (1:1). Razlog? Led.
– Marić je ubacio, ja sam došao iz drugog plana, moj se branič na maksimirskom ledu poskliznuo i imao sam lak posao – priča Jeličić.
Mogu li vremenski uvjeti presuditi?
– Apsolutno! Uvjeren sam da bismo pobijedili Olympiakos da nije bilo leda. Prilika je bilo, ali lopta bi nam odskočila ili bi noga proklizala pa nismo uspjeli zabiti. U takvim zimskim uvjetima momčad koja je tehnički inferiornija može imati prednost jer to nadoknađuje agresivnijom igrom. Teško je govoriti o tehničkoj izvedbi na ledu, lopta ide drugačije nego inače. Imamo obuću koja je prilagođena da se ne skliže, kopačke s puno malih čepića za led, ali teško je kontrolirati loptu. Usto, nije problem kiša, već vjetar. Lopta ne ide tamo gdje biste htjeli. A i hladnoća je problem. Sjećam se utakmice u Nišu gdje sam gostovao s Hajdukom. Da bismo se zagrijali utrljavali smo si kremu, jer je hladnoća vrlo opasna za mišiće. Bitno je obući se dobro, duge gaće, rukavice... – kaže Jeličić.
S ruskom hladnoćom borio se bivši liječnik reprezentacije dr. Jurica Rakić, koji je sa Slavenom Bilićem radio u Lokomotivu.
– Imali smo posebne uloške za kopačke koji griju prste, jer se zna dogoditi da ih igrači ne osjećaju. Veća je opasnost i od ozljeda, vjerojatniji su nekontrolirani pokreti i proklizavanja u kojima može doći do istegnuća mišića. Najvažnije je da se igrači dobro zagriju prije utakmice.
Otvori KEKS Pay
Zašto toliko o vremenu isto nama i njima, pa kaj bi nam bilo lakše u Francuskoj na velikom i lijepom Stade de France stadionu. Treba pobijediti na Islandu i mirno čekati uzvrat u Zagrebu.