Između četiri realna kandidata za trenera godine - Ante Kostelića, Joška Vlašića, Tonija Tomasa i Ratka Rudića - izbor našeg ocjenjivačkog suda pao je na Antu Kostelića, oca i trenera ukupnog pobjednika Svjetskog kupa.
Da bismo imali što kompetentnije izborno tijelo anketirali smo eksperte s Kineziološkog fakulteta (Milanović, Jukić), ali i trenerske veličine poput Line Červara i Ivana Ivančića, koji ove godine nisu bili u konkurenciji.
- Kostelićev je uspjeh fascinantan. Čovjek je osvojio veliki i dva mala Globusa. S obzirom i na ono što je osvojio s Janicom, mora mu se priznati veliko majstorstvo - kaže Ivan Ivančić (74).
Ivančić je od laureata čak stariji jednu godinu, no jednako je vitalan i sposoban da od Sandre Perković napravi olimpijsku medaljašicu. Velemajstor svog zanata je i Lino Červar, najtrofejniji naš rukometni trener, koji je trenutačno u Makedoniji.
- Prvi se put dogodilo da ne moramo ni razmišljati hoćemo li prednost dati pojedinačnom sportu. U kolektivnim sportovima nemamo prvaka svijeta niti Europe, nemamo niti srebrnih na toj razini i zbog toga moramo biti zabrinuti. Čovjek koji vodi brigu o svom djetetu najbolji je hrvatski trener. Uspjesi Kostelića ponajprije su obiteljski uspjesi koje mi kao država svojatamo.
Prof. dr. Igor Jukić, dekan Kineziološkog fakulteta, najprije je dvojio, čak je u prvi plan istaknuo Tonija Tomasa rekavši da je vrhunac tempiranja forme kada postanete svjetski prvak u natjecanju koje traje jedan dan:
- Ipak, Kostelić je prvi u kompleksnom sustavu koji je zbir pet različitih disciplina od kojih je svaka za sebe olimpijska. No, posebno se radujem pojavljivanju Tomasa kao predvodnika novog trenerskog vala.
Prof. dr. Dragan Milanović, nositelj katedre za teoriju treninga, Kostelićev rezultat drži jednim od najvećih u povijesti hrvatskog sporta:
- Gips je velemajstor organizacije vrlo složenog treninga za više disciplina, dobre periodizacije i tempiranja forme. To je pokazao i s Janicom na ZOI 2002. Drži se klasične škole, ali se i vješto prilagođava novim tendencijama.
