Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 2
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
52. PUT

Vrijeme je za Večernjakova Nogometaša godine, evo što su nam o prestižnom trofeju rekli Modrić, Boban, Prosinečki...

Modrić
Foto: Petar Glebov/PIXSELL
1/4
31.12.2023.
u 20:00

Večernjakov "Nogometaš godine" već 52. put, tijekom toliko godina postao je Ballon d'Or ovih prostora

Kraj je sportske godine, vrijeme kada se dodjeljuju nagrade, a stiglo je vrijeme i za već 52. izbor znamenitog Večernjakova "Nogometaša godine". Kada je prije 51 godinu urednik sportske rubrike Večernjeg lista Darko Draženović odlučio pokrenuti izbor za nogometaša godine, vjerojatno nije mogao ni pomisliti da će tijekom godina ta nagrada postati toliko prestižna i prepoznatljiva ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Bio je Draženović pionir takvog izbora na području bivše Jugoslavije, do 1991. birao se u sklopu Večernjakova izbora najbolji nogometaš Jugoslavije, a od tada najbolji hrvatski nogometaš.

Sve je krenulo te davne 1972. godine, kada je legendarni novinar, a poslije urednik sportske rubrike Draženović pokucao na vrata glavnog urednika i rekao: "Duga je zimska stanka, vrijeme je kiselih krastavaca (kako smo to doba žargonski zvali, nap. a.), nema nogometnih zbivanja, zašto Večernji list ne bi birao nogometaša godine?"

Bokšić: Samo sam to želio

"Počevši sa sutrašnjim brojem, mi ćemo u potragu za najboljim nogometašem godine. Nećemo se služiti ocjenama, nećemo u pomoć pozivati broj nastupa u klubu i reprezentaciji, iskoristit ćemo subjektivan sud nekolicine bivših reprezentativaca da bismo vidjeli kako su oni doživjeli ovu nogometnu godinu. Bit će zanimljivo saznati mišljenje Glasera, Markovića, Lechnera, Vukasa, Wölfla, Bobeka i drugih nekadašnjih asova." Tako je u Večernjaku od 18. prosinca 1972. izbor najavio Dražen Draženović, idejni tvorac ovog izbora.

Odradili smo i jubilarnog 50. "Nogometaša", a ove godine već 52. put biramo najboljeg. U ovoj anketi oduvijek su vladali najviši kriteriji jer žiri je uvijek bio sačinjen od bivših reprezentativaca.

Te prve godine pobijedila je legenda Veleža Dušan Bajević, a poslije su pobjedu odnosili brojni drugi velikani koji su obilježili nogomet na ovim prostorima, od Hajdukovih Ike Buljana, Ivice Šurjaka, Ivana Gudelja, potom dinamovaca Velimira Zajeca i Marka Mlinarića, od hrvatske neovisnosti izborom su dominirali članovi vatrenih Šuker, Boban, Prosinečki, Bokšić, dok su u 21. stoljeću statuu kipara Stipe Sikirice u zrak podizali Dado Pršo, Ivica Olić, Mario Mandžukić, Ivan Rakitić, Luka Modrić...

Zanimljivo, među laureatima svoje mjesto nisu uspjele zauzeti nogometne veličine poput Joška Skoblara, Dragana Džajića, Vahida Halilhodžića, Jurice Jerkovića, Zlatka Kranjčara ili, u novije vrijeme, Roberta Jarnija, Aljoše Asanovića, Igora Cvitanovića, Dražena Ladića, Nike i Roberta Kovača, Marija Stanića, Darija Srne, Milana Rapaića, Nike Kranjčara... Toliko je jaka konkurencija uvijek bila.

Večernjakov "Nogometaš godine" brzo je postao prepoznatljiv, bio je prestiž osvojiti ga. Prisjetio se to u razgovoru za naš list i Ivica Šurjak, koji je laureat bio sada već davne 1976. godine. No dobro se Šurjak sjeća tog dana.

– Taj trenutak nikad neće zaboraviti. Uh, kakva je to čast bila, svi smo željeli tu nagradu, naravno da sam presretan što sam je baš ja osvojio. Ma i danas u mobitelu imam fotografije tog izbora, isječke iz Večernjaka kada sam primio nagradu. Baš sam ponosan na tu statuu, puno mi je značila u karijeri – rekao nam je Šurjak.

I Robert Prosinečki bio je dobitnik nagrade "Nogometaš godine", i to 1990. i 1997. godine.

– Sigurno je svim igračima jako puno značila, uvijek nam je, u moj generaciji vatrenih, svima bio cilj osvojiti "Nogometaša", tu lijepu Sikiričinu statuu. I meni su te dvije nagrade, koje sam osvojio 1990. i 1997. godine, jako puno značile u karijeri. Taj drugi put sam prvo mjesto podijelio sa Šukerom, imali smo identičan broj bodova nakon što su glasove dali svih 11 članova žirija. Ma svaka čast na tako dugoj tradiciji, 50 godina izbora je fantastična brojka vrijedna divljenja – rekao nam je Prosinečki.

Nenad Bjelica u 51 godinu izbora ostao je fenomen. Naime, jedini je dobitnik nagrade koji prije toga nije imao ni jedan reprezentativni nastup. Poziv u reprezentaciju uslijedio je tek nakon što je primio Večernjakovu statuu za najboljeg hrvatskog nogometaša.

– Te sam godine u vašem izboru iza sebe ostavio Bobana, Šukera, Bokšića, braću Kovač... To mi je sigurno najveći i najdraži trofej u karijeri. Posebno sam sretan što sam ga ostvario u svom klubu, jer nikad prije ni poslije u vašem izboru nije pobijedio igrač iz, hajdemo reći, malog kluba kao što je Osijek. Taj trofej ima posebno mjesto u mojoj trofejnoj sobi. A gdje je ta soba? E, to vam neću reći, da mi ga ne bi netko uzeo, ha-ha – rekao nam je Bjelica.

A koliko je ustvari "Nogometaš godine" ustvari značio igračima, najbolje pokazuje izjava Alena Bokšića kada je 1993. izabran za najboljeg.

– Vjerujte mi, kada sam početkom te 1993. godine izašao na teren, pomislio sam prvo na trofej Večernjeg lista. Alene, vrijeme je da i ti staviš Statuu u svoje vitrine, rekao sam onako u sebi. Želio sam biti najbolji i jako sam sretan što je Večernjakova nagrada u mojim rukama. Ovo je za mene najbolji božićni poklon i najbolji način da završim ovu uspješnu godinu – rekao je Alen Bokšić Večernjakovu novinaru Zvonimiru Vukeliću kada je 1993. godine slavio ispred Šukera i Bobana.

A te 1993. godine Bokšić je s Marseilleom bio europski prvak.

Večernjakov izbor tijekom godina prenosili su svi najveći sportski mediji, a bilo je i godina kada su na njega dolazili i izvjestitelji La Gazzette, kao primjerice baš te 1993. kada je trofej dobio Alen Bokšić.

Na Večernjakovim dodjelama nagrada potpisivali su se i veliki transferi. Tako je Bjelica, svega pola sata nakon što je u ruke primio Večernjakova "Sikiricu", u ruke uzeo i olovku te potpisao transfer iz Osijeka u Kaiserslautern.

Na dodjelu nagrade 2003. godine u zagrebački Sheraton stigao je pak direktor tadašnjeg europskog prvaka Milana, znameniti Ariedo Braida. A došao je zbog laureata Dade Prše kako bi mu priopćio da je Milan ozbiljno zainteresiran za njega.

Dado Pršo te 2003. godine, kada je osvojio svoju prvu od tri statue, postao je i prvi dobitnik s maksimalnih 110 bodova. Poslije je to ponovio Luka Modrić, i to dvaput. A s 11 statua Modrić je, naravno, apsolutni rekorder u povijesti nagrade. Prvi do njega je Šuker sa šest Sikiričinih statua, Pršo je slavio triput, Boban, Prosinečki, Mandžukić i Olić po dvaput...

– Večernjakova nagrada ima vrlo posebno mjesto u mom srcu, zato što je to bila prva velika nagrada koju sam dobio, tamo još 2007. godine. Teško sam tada mogao predvidjeti da ću ih osvojiti toliko. Članovi žirija su uvijek redom veliki bivši igrači, pa je nagrada tim vrednija za mene. A što se tiče rekordnih 110 bodova, naravno da sam ponosan zbog toga. Super je što smo dva Zadranina rekorderi. Dado Pršo je bio veliki igrač, bio je fenomenalan i kao igrač i kao osoba, šteta što nismo više igrali zajedno – govorio nam je Luka Modrić kada smo mu 2016. godine u kampu Real Madrida predavali petog "Sikiricu".

Inače, Luka je ujedno i najstariji dobitnik nagrade, jubilarnu 10. osvojio je s 36 godina, a prošle godine po 11. je put, s 37 godina, izabran za najboljeg. Nakon njega najstariji dobitnici bili su Zvonimir Boban i Dado Pršo, koji su nagrade 1999. (Boban) i 2005. (Pršo) primali kao 31-godišnjaci.

A Boban je, kad je osvojio tu nagradu 1999. godine potvrdio koliko je ustvari među nogometašima Večernjakov izbor prestižan.

– Vani, u inozemstvu, možete doživjeti puno, ali nije ništa ljepše nego kad to doživite kod kuće. Najljepše je kad ste cijenjeni i voljeni u svome narodu. To se odnosi i na Večernjakova "Nogometaša godine", zato mi je tako drag – rekao je legendarni kapetan vatrenih kada je 1999. pobijedio ispred Šukera, Prosinečkog, Ladića i Bokšića.

Težnja Večernjeg lista da bude potpuno u nogometu i želja nogometaša da budu u Večernjem listu obostrana je i logična, a posebno se očitovala kroz "Nogometaša godine".

– Ne krijem, nadao sam se da ću i ja biti izabran za najboljeg. To nam je svima jako puno značilo, sjećao sam se kada je Iko Buljan, moj Imoćanin, dobio Večernjakovu nagradu 1975., tada sam već razmišljao da i ja jednom želim biti najbolji. Srećom, uspio sam u tome – rekao nam je Ivan Gudelj, laureat iz 1982. godine.

Iko, Gudelj, Mlinka, Zeko...

A mi vjerujemo da će Večernjakova nagrada još dugo, dugo godina biti draga svim hrvatskim nogometašima. Iko, Šure, Gudelj, Mlinka, Zeko, Šuker, Zvone, Boka, Žuti, Pršo, Ola, Mandžo, Luka, Raketa... svi oni osvajali su Večernjakovu nagradu koja je tijekom tih 50-ak godina postala toliko prepoznatljiva da je s ponosom možemo nazvati hrvatskim "Ballon d'Orom", kako je to lijepo napisao Igor Flak, bivši urednik sportske rubrike Večernjeg lista.

Dinamo je u tih pet desetljeća uspio "pronaći" proljeće u Europi. Održano je po 12 svjetskih i europskih nogometnih prvenstava, Peléa i Maradonu naslijedili su Messi i dvojica Ronalda, Hrvatska je osvojila svjetsku broncu u Francuskoj, srebro u Rusiji i broncu u Kataru, a hrvatski nogometaši tijekom svih tih godina nastavili su nas oduševljavati. Neka to čine i dalje, zajedno s Večernjakovim "Nogometašem godine". Najboljeg u 2023. odabrat ćemo u idućih 11 dana, a hoće li ti opet biti Luka Modrić, ili možda Joško Gvardiol, Ivan Perišić ili netko četvrti, odlučit će žiri u sastavu Tonči Gabrić, Marijan Buljat, Gordon Schildenfeld, Goran Jurić, Nikola Pokrivač, Dragutin Čelić, Marijan Čerček, Marko Mlinarić, Zlatko Vujović, Nikica Jelavić, Goran Vlaović.

SVI POBJEDNICI

1972. Dušan Bajević 
1973. Enver Marić 
1974. Josip Katalinski 
1975. Ivan Buljan 
1976. Ivica Šurjak 
1977. Dražen Mužinić 
1978. V. Džoni, N. Stojković 
1979. V. Zajec, S. Sušić 
1980. Vladimir Petrović 
1981. Zlatko Vujović 
1982. Ivan Gudelj 
1983. Zoran Simović 
1984. Velimir Zajec 
1985. Blaž Slišković 
1986. Semir Tuce 
1987. Marko Mlinarić 
1988. Dragan Stojković 
1989. Dragan Stojković 
1990. Robert Prosinečki 
1991. Zvonimir Boban 
1992. Davor Šuker 
1993. Alen Bokšić 
1994. Davor Šuker 
1995. Davor Šuker 
1996. Davor Šuker 
1997. R. Prosinečki, D. Šuker 
1998. Davor Šuker 
1999. Zvonimir Boban 
2000. Nenad Bjelica 
2001. Igor Tudor 
2002. Stipe Pletikosa 
2003. Dado Pršo 
2004. Dado Pršo 
2005. Dado Pršo 
2006. Eduardo da Silva 
2007. Luka Modrić 
2008. Luka Modrić 
2009. Ivica Olić 
2010. Ivica Olić 
2011. Luka Modrić 
2012. Mario Mandžukić 
2013. Mario Mandžukić 
2014. Luka Modrić 
2015. Ivan Rakitić 
2016. Luka Modrić 
2017. Luka Modrić 
2018. Luka Modrić 
2019. Luka Modrić 
2020. Luka Modrić 
2021. Luka Modrić 
2022. Luka Modrić

Komentara 5

PA
Pajdo
01:26 04.01.2024.

Hahaaha OVO su igrači propale yugosmradije

Avatar zabranjen1.000puta
zabranjen1.000puta
21:29 04.01.2024.

Hoće li se birati nogometaš godine za Hrvatsku ili nogometaš godine sa "ovih prostora"? I koji su to "prostori"?

VE
Verwoerd
20:50 08.01.2024.

Modrić je najbolji, što se tu uopće ima raspravljati. Vidjet će se kad jednom ode, tad će se to posve jasno vidjeti.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije